| Sažetak | Osnivanje riječke Galerije likovnih umjetnosti u dostupnoj se literaturi tretira kao izolirani politički čin poslijeratne narodne vlasti. Propitivanje regionalnoga likovnog života u desetljećima i godinama koje su prethodile kao i postojanje drugih povijesnih preduvjeta na čijim je zasadima izrasla ova značajna regionalna i nacionalna galerijska ustanova do sada je bilo potpuno apstrahirano i izvan interesa sustavnih proučavanja. Službeni stavovi mlade narodne vlasti s ignoriranjem su zanemarili bilo kakvu likovnu tradiciju i umjetničko stvaralaštvo u doba tuđinske vladavine. Kasniji radovi koji u bilo kojem obliku dolaze u doticaj s navedenom temom tek inercijom prenose čak i jezično istovjetne, paušalne stavove o stvaranju Galerije likovnih umjetnosti kao političkom diktatu navodeći Vilima Svečnjaka kao efektora ove političke odluke. Predmetni rad postavlja tezu o bogatoj likovnoj izlagačkoj aktivnosti koja je u gradu Rijeci između dva Svjetska rata mogla izrasti na bogatoj urbanoj i umjetničkoj tradiciji te u nastojanjima fašističke vlasti da organizira, kontrolira i potiče takvo stvaralaštvo. Usprkos negativno obojenim namjerama i primarno političkim, a ne umjetničkim ciljevima nove talijanske vlasti, teza se proširuje na njene aktivnosti usmjerene u pravcu osnivanja muzejsko – galerijske institucije grada Rijeke kao lokalnoga nositelja nacionalnoga identiteta, simbola Aneksije i manifesta pune integracije u talijansku društvenu zajednicu. Provedenim istraživanjem, klasifikacijom, atribucijom, sustavnim prikazom, analizom i diskusijom podataka iz svih dostupnih primarnih povijesnih izvora, rad donosi iscrpan prikaz likovnih izložbenih aktivnosti u gradu Rijeci i široj regiji tijekom razdoblja od 1924. do 1944. godine. On tako ističe detaljne odrednice više od 150 izložbenih događaja koji su karakterom bili regionalni, međuregionalni i međunarodni, a od kojih su pojedini objedinili više od 1200 izložaka vodećih lokalnih i europskih umjetnika predmetnoga vremena. Informacije koje istraživanje donosi, pored kronografskoga pregleda riječkoga likovnog kruga predstavljaju i značajan doprinos poznavanju života, aktivnosti i djela pojedinaca među brojnim riječkim likovnim umjetnicima o kojima se do sada znalo vrlo malo ili koji su bili gotovo nepoznati. Radom se ukazalo na njihovu brojnost, iznimno plodno stvaralaštvo i podatke o izgradnji osobnih karijera koje su ilustrirane ostvarenim individualnim i skupnim izložbama te osvojenim regionalnim i međunarodnim nagradama, kao i njihov doprinos u izgradnji do sada nedovoljno poznate, iznimno jake regionalne likovne zajednice tijekom istraživanoga razdoblja. Prikupljenom i obrađenom građom, radom se ukazuje na brojnost i visok stupanj strukovne organizacije te plansko poticanje likovnih umjetnika u gradu Rijeci tijekom istraživanoga perioda. Pored isticanja dokaza za navedenu tvrdnju, u sučeljavanju s društveno – političkim okolnostima, kroz materijal se provodi i argumentirana diskusija karaktera i širega značaja umjetničkih tokova s posebnim osvrtom na detaljno opisane aktivnosti i vertikalne odnose integrirane u instituciju osnovanoga Umjetničkoga sindikata 1928. godine. Pored ove institucije čiji povijesni razvoj i pregled aktivnosti donosi presliku i paralelnu kroniku riječkoga likovnog života između dva Svjetska rata, rad ističe i druga značajna otkrića o njegovanju lokalne likovne umjetnosti i poticanju umjetničkoga stvaralaštva. Tako je posebno interesantna i ilustrativna činjenica koja se odnosi na službeni akt talijanskih vlasti o posebnoj zaštiti Kvarnerskoga krajobraza kao prirodnoga unikuma od osobite vrijednosti za umjetničku inspiraciju i neodvojivi temelj likovnoga stvaralaštva. Kroz obrađene materijale i otkrivene dokaze, doktorska disertacija sustavno prikazuje napore koji su se u višegodišnjem kronološkom slijedu provodili pod patronatom talijanske vlasti, a suprotno dosadašnjim općim uvjerenjima, jasno usmjereni osnivanju riječke galerijske institucije talijanskoga nacionalnog predznaka. U navedenom je smislu detaljno obrađena građa koja donosi do sada nepoznate detalje o djelovanju pojedinaca poput Guida Asveri Bottussija i riječkih lokalnih moćnika, riječkih institucija, subjekata s područja pokrajine Friuli Venecija Giulia, gradova Rima i Milana, te talijanskih nacionalnih figura u rasponu od nekoliko involviranih ministarstva do talijanske kraljevske obitelji. Obrađena povijesna građa obuhvaća sve dostupne tiskovine iz navedenoga razdoblja, službene zapisnike, popise fundusa, kao i bogatu korespondenciju iz koje se saznaje o jasnoj namjeri osnivanja Galerije moderne umjetnosti u međuratnoj Rijeci te o rezultatima provedenih aktivnosti u kojoj su umjetničkim djelima iznimne vrijednosti sudjelovali brojni donatori, od talijanskoga Kralja pa sve do članova talijanske Akademije znanosti i umjetnosti. Pored navedenoga rad ističe otkrivene podatke o otkupnim aktivnostima umjetničkih dijela koje su za cijelo predmetno razdoblje klasificirane prema pojedinim likovnim izložbama. Nadalje, istraživanje ističe utvrđene činjenice o daljnjoj sudbini umjetničkih djela prikupljenih za potrebe osnivanja Galerije moderne umjetnosti i čuvanih u Milanu, usmjerenih pred rat u Codroipo, Udine pod izlikom čuvanja umjetnina od ratnih opasnosti kojima su pridodana i ostala djela iz fundusa riječkoga Gradskog muzeja konfiskacijskoga podrijetla. Podatci koje doktorska disertacija donosi sustavnom obradom dostupnih povijesnih izvora, jasno potvrđuju postavljenu hipotezu o postojanju kontinuiteta regionalnoga likovnog života i njihovoga evoluiranja u pravcu osnivanja galerijske institucije likovne umjetnosti. Brojnost do sada nepoznatih detalja metodološki obrađenih i prikazanih na pregledan način u svojoj ukupnosti nedvojbeno predstavljaju značajan doprinos poznavanju razvoja likovne umjetnosti i razvoja galerijske institucije Rijeke, a obzirom na njihovu neodvojivost od hrvatskoga nacionalnog korpusa i doprinost nacionalnoj povijesti likovne umjetnosti. |
| Sažetak (engleski) | It is as an isolated political act of the post-war Yugoslav people’s authorities that the literature treats the establishment of the Rijeka Fine Arts Gallery. What was completely disregarded and not in the focus of systematic studies was the research of the regional visual arts life of the foregoing decades, as well as the existence of other historical requirements. The official views of the young Yugoslav people’s authorities ignored and disregarded any visual arts tradition and work in the time of Italian rule. Later writings referring to this topic report the views on the founding of the Fine Arts Gallery as a form of political dictate, mentioning Vilim Svečnjak as the executor of this political decision. Our thesis presents a review of rich visual arts exhibition activities in Rijeka between the two world wars, developed on a prosperous urban and artistic tradition. This review extends to the activities of Italian authorities and individuals aimed at the founding of the city of Rijeka museum or gallery institution, as a local holder of the national identity, symbol of Annexation and the manifestation of the full integration into the Italian social community. Through our research, classification, attribution, systematic review, analysis and discussion of the data from the available primary historical sources, we present a detailed review of fine arts exhibition activities in the city of Rijeka and its wider region in the period from 1924 to 1944. Thus, we point out details on more than 150 exhibition events, the character of which was regional, inter – regional and international, while some of them joined the exhibits of leading local and European artists of that time. Besides the chronographic review of the Rijeka visual arts circle, we also provide a significant contribution to the knowledge of life, activities and art works of individuals among numerous Rijeka visual artists, about whom little has been known or who are almost unknown. We point to their great number, their exceptionally rich artistic creativity and details of their individual careers that are exemplified by their solo or joint exhibitions. What is also presented is their contribution to the building of the so far insufficiently known, yet exceptionally strong regional visual arts community in the researched period. With the help of the sources collected and analysed, we point to the great number of artists and a high level of their professional organisation as well as the planned encouragement given to them in the city of Rijeka during the researched period. The character and a wider scope of artistic developments are discussed with close reasoning, especially with regard to the details of the mentioned activities and vertical relations integrated in the institution of the Visual Artists Trade Union founded in the year 1928. Besides this institution, whose historical development and review of activities provides a parallel chronicle of Rijeka visual arts life between the two world wars, we also underline other significant discoveries regarding its care of local visual arts and encouragement it provided to prompt artistic work. What we find especially interesting and illustrative is the fact that regards the official document issued by Italian authorities on the special protection of the Kvarner landscape as a unique natural value of a great significance in inspiring artistic creation, thus presenting its inseparable basis. Through the analysed documents, we systematically present efforts made under the patronage of Italian authorities in a year-long chronological order, all of which were clearly directed to the founding of a Rijeka gallery institution with the Italian national identity. The gathered documents have been analysed in detail, revealing some unknown facts on the activities of individuals and Rijeka local members of the power structure, Rijeka institutions, subjects from the Friuli-Venezia – Giulia region, cities as Rome and Milan, Italian national figures ranging from some ministries to the Italian royal family. The researched historical material covers all the available publications from this period, official protocols, lists of holdings, as well as the rich correspondence, all of which enable us to learn of the clear intention to have a gallery of modern art established in Rijeka in the inter-war period. We also present results of the undertaken activities, which recorded the participation of numerous donors of works of art of exceptional value, from the Italian King to the members of the Italian Academy of Sciences and Arts. Next to this, we point out the revealed data on purchasing activities regarding works of art, classified according to specific arts exhibitions during the entire researched period. Furthermore, we underline established facts on the further future of the works of art collected for the purpose of founding the Gallery of Modern Art, which were kept in Milan to be directed to Codroipo, Udine, just before the war, under the pretence of safeguarding them from the dangers of war. They were soon joined by other works of art from the holdings of the Rijeka City Museum, being of confiscated origin. The information we provide obtained by the systematic analysis of available historical sources clearly confirm the hypothesis of the existence of continuity of regional visual arts life and their evolving in the direction of founding a gallery visual arts institution. A great number of the so far unknown details that have been methodologically analysed and presented in a clear manner, undeniably represent a significant contribution to the knowledge of the visual arts development as well as that of the gallery institution of Rijeka, while regarding their inseparability from the Croatian national corpus, they also contribute to the national history of visual arts. |
