Za rani period srednjeg vijeka ne postoji puno originalnih povijesnih izvora. Uz Ljetopis popa Dukljanina, dva glavna djela za proučavanje tog razdoblja hrvatske povijesti su De administrando imperio Konstantina Porfirogeneta i Historia Salonitana Tome Arhiđakona. Upravo zato što se oskudijeva s ostalim povijesnim izvorima, ova djela su od iznimne važnosti za proučavanje hrvatske povijesti. U ovom diplomskom radu je naglasak stavljen na korelaciju između Porfirogenetovog i Tominog pisanja u njihovim djelima. Proučavajući stručnu literaturu, nastoji se ne samo utvrditi postoji li korelacija između njih dvojice što se tiče pisanja već se i pokazuje o kakvoj je tu korelaciji riječ. Taj posao je moguć zato što se ponekad kod obojice pisaca preklapaju teme o kojima pišu. Tu se uglavnom radi o spominjanju ljudi i događaja vezanih za područje Splita i Dalmacije u 6/7 st. p. Kr. Kroz analizu stručne literature koja je već pručavala ovaj problem, može se doći do zaključka da su obojica autora koristili ponekad iste izvore na temelju kojih su oni kasnije dalje razvijali svoju priču. Naravno, obojica su interpretirali informacije koje bi dobili iz izvora na način koji im je najviše odgovarao, a isto tako su i prema svojim interesima razvijali daljnu priču. Kad se uzme u obzir kontekst i milje kojima obojica autora pripadaju, to i nije čudno.