U radu se govori o poslovicama i zagonetkama u nastavi Hrvatskog jezika. Polazi se od književno-teorijskog određenja poslovica i zagonetki te njihovom položaju u nastavnom planu i programu, odnosno kurikulumu. U radu je napravljena analiza odabranih udžbenika za nastavu Hrvatskog jezika s obzirom na zastupljenost poslovica i zagonetki. Tako je pokazano da se ovi jednostavni oblici javljaju kao popratni metodički sadržaji vezano uz druge nastavne teme i sadržaje. Analizom je utvrđeno da se zagonetke pojavljuju češće u čitanci za drugi razred kao diferencirani sadržaji dok se poslovice češće pojavljuju kao dio metodičkog sadržaja u četvrtom razredu. Također je u radu provedeno istraživanje razumijevanja, komunikacije učenika s poslovicama. Istraživanje je provedeno s učenicima trećih i četvrtih razreda te je pokazalo nesigurnost učenika u razumijevanje poslovica koje sadrže preneseno značenje jer u ovom odgojno obrazovnom razdoblju nemaju razvijeno apstraktno mišljenje. Međutim, neki učenici već u ovom razdoblju imaju razvijeno apstraktno mišljenje pa su dati upitnik riješili u potpunosti točno. Istraživanjem je potvrđeno da učenici trećih i četvrtih razreda prihvaćaju poslovice u nastavi. Također se kroz rad pokazuje da je novi kurikulum opravdano uključio poslovice u niže razrede osnovne škole kao put ka upoznavanju književne vrste i njezine odgojne funkcije.