Dražen Petrović poznati je hrvatski košarkaš s kraja dvadesetog stoljeća čiji je život i karijeru prekinula tragična smrt u dvadesetosmoj godini života. Ipak, Dražen Petrović je još uvijek itekako prisutan u javnom prostoru oblikujući sportske, ali i ine druge narative, popunjavajući prostore koje se vezuju uz njegov lik i djelo te je s vremenom postao mitska figura vremenâ koja se i sama poimaju kao mitska. Taj značaj najviše se osjeti u njegovom rodnom gradu Šibeniku iz kojeg dolazi i autorica ovog rada. S obzirom na vremensku distancu od trideset godina nakon njegove smrti u radu ću pokušati razumjeti koji su to procesi utjecali na to da ga Dražen koji je za života bio košarkaš još uvijek bude aktualan u sjećanjima ljudi. Naglasak će biti stavljen na Šibenik i način na koji je lokalna zajednica posredstvom onih koji su svjedočili povijesnom Draženu stvarala o njemu priče koje pripadaju lokalnoj predaji prenoseći ih na mlađe generacije te kako je preko tih priča Dražen postao dio lokalnog identiteta putem nostalgije i neostalgije. S obzirom na Draženovu nacionalnu važnost kao jedinog hrvatskog sportaša koji ima vlastiti muzej putem pokušat ću analizirati isti proces i na široj razini od one lokalne, šibenske. Ne treba zanemariti niti činjenicu da je Dražen Petrović tema filmova, predstava, knjiga, pjesama te itekako medijski prisutan. Analizom ću pokušati utvrditi kako lokalni i nacionalni procesi čuvanja sjećanja na Dražena utječu na medijsko – kulturne narative i obrnuto.