Njemačka je danas zemlja obilježena migracijom, pretvarajući se sve više u društvo raznolikih etničkih i kulturnih identiteta. Preko petine njezinih stanovnika ima takozvanu „migracijsku pozadinu“, što znači da su ili sami uselili ili potječu iz useljeničkih obitelji. Useljavanje u Njemačku kontinuirano traje od šezdesetih godina 20. stoljeća, a čak kad bi useljavanje odjednom i posve prestalo, broj ljudi „migracijske pozadine“ nastavit će rasti, budući da je svako treće dijete u Njemačkoj rođeno u useljeničkoj obitelji. Institucionalni odgovor na ovu transformaciju bio je spor, pa je tek posljednjih godina uopće postignut konsenzus oko toga da je Njemačka useljenička zemlja. Službeni stav institucija danas je usredotočen na naglašavanje potrebe integracije i osjećaja zajedničkog građanstva, te lojalnosti zajedničkim kulturnim normama. Temeljni je cilj ove disertacije istražiti nove politike različitosti koje nastaju u suvremenom njemačkom društvu kroz analizu kulturnih javnih politika te artikulacija tih politika kroz medijske programe. Analiza se usredotočuje na radio Funkhaus Europa, jednu od šest radio postaja zapadnonjemačkog javnog medijskog servisa Westdeutscher Rundfunk (WDR), te tematski tjedan posvećen toleranciji, u organizaciji Radne skupine njemačkih javnih medijskih servisa ARD, 2014. godine. Kroz etnografsko istraživanje ovih medijskih programa rad kritički analizira glavne koncepte diskursa različitosti u Njemačkoj – integracije, tolerancije, zajedništva, kozmopolitizma i drugih – kroz prizmu njihovih artikulacija u medijskom diskursu, otkrivajući neke od strategija koje mediji slijede kako bi položili vlastito pravo na istinu u socijalnoj borbi oko razlike i različitosti. Glavna pitanja u analizi su: Što mediji zapravo čine u multikulturnom društvu? Kakve slike Drugosti i odnosa s Drugošću transportiraju? Kako artikuliraju politiku različitosti? Nude li alternativne narative? Koje subjektne pozicije stvaraju? Iz kojih nacionalnih fantazija proizlaze i kakve fantazme „dobrog života“ produciraju? Pristup analizi medijskih programa kao i javnih politika u ovom je radu inspiriran teoretičarima i teoretičarkama diskursa, a interes je utemeljen u teorijskom okviru “moći i znanja” i “identiteta i subjektivnosti”, te uzima u obzir suvremene debate u društvenim i humanističkim znanostima oko koncepata “identiteta” i “kulture” (Ahmed 2000; Balibar 2004; Gilroy 2004; Laclau 1990, 2007; Stam i Shohat 1994, 2003, 2012). Disertacija također slijedi i teoretičare kulturnih studija (Brah 1996, 2000, Hall 1992, 1996, 2003), koji koncepte “kulture” i “identiteta” promatraju kao diskurzivne artikulacije koje označavaju povijesno promjenjivu sponu društvenih značenja. Ovi koncepti, koji se propituju u prvom dijelu disertacije, ne promatraju se kao odvojeni od ekonomskih, socijalnih i političkih odnosa već kao polja koja su kroz te odnose konstruirana (Božić-Vrbančić 2008). U tom smislu na „kulturu“ se gleda kao na društveni konstrukt, i kao što Stuart Hall (2003) tvrdi, kultura je proces, skup praksi, ona je uključena u stvaranje i promjenu značenja koja nastaju među članovima nekog društva ili grupe. U skladu s takvim konceptom „mediji“ su konstruirani kulturom, odnosno društvenim, gospodarskim i političkim odnosima, ali oni tu kulturu kroz procese reprezentacije istovremeno i konstruiraju. U analizi uloge koju mediji igraju u kulturnoj raznolikosti u Njemačkoj, mediji se ne promatraju samo kao odraz socijalnih pitanja, već i kao oblik socijalne akcije, mehanizam koji pridonosi formaciji identiteta. Kao i u institucionalnoj politici, i u medijima se stvarnost Njemačke kao zemlje kulturne raznolikosti često reprezentira na fragmentiran, zakašnjeli ili čak kontradiktoran način. Ipak, mediji su od strane službenih vlasti prepoznati kao ključni faktor koji može pomoći pri integraciji, te se u tom smislu potiču medijske politike koje promoviraju interkulturalizam i toleranciju, a jedan od proizvoda takvog pristupa je i radio program Funkhaus Europa, na koji se rad usredotočuje. U ovom dijelu analize otkrivaju se neki od ključnih koncepata njemačkog diskursa identiteta, pripadanja ili „razlike“, među kojima su multikulturalizam, integracija, tolerancija i kozmopolitizam, te se lokaliziraju točke na kojima se ti diskursi lome, što pak ukazuje na intersekcije moći i znanja i klizeće povijesne uvjete koji stvaraju horizont za njihovu konstrukciju. U povijesnom prikazu migracija i diskursa o migraciji u Njemačkoj, disertacija pokazuje kako su politički pristupi multikulturnoj situaciji i načini „upravljanja“ kontaktom s razlikom i prisustvom razlike unutar nacionalne države artikulirani kroz političke i medijske diskurse. Takav pristup u kontekstu današnjih javnih i medijskih politika u Njemačkoj poprima nov značaj te omogućava sagledavanje politika identiteta, pa time i konstrukcije različitosti, kroz prizmu upravljalaštva. Foucaultove teze o upravljaštvu i tehnologijama vladanja povezuju se ovdje s djelovanjem medijskih diskursa, koji se promatraju kao prostori u kojima se snažno artikuliraju javne politike i kreiraju subjektigrađani te prava na istinu. Ovdje se ključni koncepti kulture, moći, nacije i identiteta koji su utjecali na analizu snažno oslanjaju na koncept artikulacije Laclaua i Mouffe (1985). U analiziranim tekstovima i dokumentima, disertacija otkriva neke od režima istine koji konstruiraju diskurse njemačkog društva, nacije i građanstva, a konflikti oko pitanja identiteta, pripadnosti, razlike i rase identificiraju neke od “čvornih točaka” (Laclau i Mouffe 1985) ovih diskursa, među njima multikulturalizam, integraciju ili kozmopolitizam. Upravo analizi upravljalaštva i specifičnosti njemačkog konteksta posvećen je drugi dio disertacije. Prema Foucaultu (1991, Rose 2006), analiza upravljalaštva pokušava identificirati stilove mišljenja u vezi upravljanja populacijom, uvjete nastanka određenih mišljenja, principe znanja na koje se upravljanje oslanja, te prakse od kojih se upravljalaštvo sastoji. Foucault pri tome prepoznaje čitav niz autoriteta koji upravljaju na različitim mjestima, pa glavni fokus političke analize moći iz ove perspektive nije država, već tehnologije i strategije koje se koriste da bi se upravljalo populacijom, odnosno teorije koje se koriste da bi se objasnila „stvarnost“ i legitimirale prakse i programi koji se uvode u tu svrhu. U tom smislu, disertacija i medije promatra kao tehnologiju moći u foucaultovskom smislu te riječi. Inspirirana pristupima koje su razvile Lauren Berlant (1997, 2011), Sara Ahmed (2000, 2004) i Anne-Marie Fortier (2000, 2005), posebna se pozornost posvećuje i analizi zamišljenog ideala kako nacije, tako i medijske publike, te politika sentimentalnosti koje uokviruju i obilježavaju javni prostor današnje Njemačke. U središtu analize je radio Funkhaus Europa, osnovan 1999. godine kao program posvećen kulturnoj raznolikosti u području emitiranja, Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, a s ciljem poboljšanja integracije. Radio od tada emitira program na njemačkom jeziku, te na jezicima većih useljeničkih skupina. Uređuje ga tim novinara i novinarki različitog etničkog porijekla, a na valovima ovog radija čuju se teme, glazba i protagonisti koji kulturnu raznolikost predstavljaju kao njemačku i europsku stvarnost. U dvadesetak godina od osnutka, “duh“ ovog programa prešao je put od integracijskog, preko programa koji slavi multikulturalizam i raznolikost, do programa koji se definira kao “kozmopolitski” i slavi ”urbanu mješavinu” kultura. Premda se radi o vrlo maloj radio postaji, ona ima jedinstvenu zadaću, pa se stoga razvoj njezine programske politike može interpretirati kao artikulacija određenih kulturnih politika koje se odnose na pitanja “različitosti” u Njemačkoj. U trećem dijelu rad se bavi programskim reformama ovog radija. Analiziraju se intervjui vođeni s novinarima i urednicima programa, koji pokazuju kako konceptualni pomak programa prema kozmopolitizmu djeluje na emocije i mišljenja ljudi koje program proizvode, te kako oni u jeku programske reforme redefiniraju vlastite pozicije u društvu karakteriziranom migracijama i kulturnom raznolikošću. Također se analiziraju dokumenti u vezi programskih reformi, među njima novo definiranje branda ovog radija kao kozmopolitskog, te elaborat zamišljenog ideala publike radija Funkhaus Europa. Analiza pokazuje da ono što u prvom trenutku izgleda kao progresivni slijed - s etničkog na integracijski i multikulturalni, a potom na kozmopolitski program – zapravo ukazuje na različite antagonizme njemačkog društva i odnosa spram Drugosti. Jedan od glavnih argumenata ovog dijela disertacije je da je promjena pradigme prema kozmopolitizmu dovela do snažne depolitizacije. Diskurs kozmopolitizma gura pitanje različitosti u privatnu sferu, a različitost pri tome postaje esencijalizirana kao osobni identitet, te na taj način i depolitizirana, što ukida ideju javne politike kao područja debate. Problemi se svode na identitarne odrednice, više se ne govori o građanima i građankama, već o potrošačima i potrošačicama određenih identiteta. U posljednjem dijelu rad promatra procese depolitizacije u kontekstu pitanja tolerancije, u okviru analize tematskog tjedna javnih medija posvećenog toj temi. Tolerancija, koja se obično predstavlja kao način osiguravanja pluralizma, ovdje se analizira u smislu operacije u konstruiranja subjekata i fiksiranja njihovih identiteta kao objekata tolerancije. Ukratko, kao što to tvrdi Wendy Brown (2008, 2014) tolerancija producira subjektne pozicije, ona orkestrira identitete, daje im značenja, obilježava tijela i uvjetuje političke subjekte. Drugim riječima, ona definira normu i one koji od te norme odstupaju. Analiza u konačnici ukazuje i na nove lomove u borbi oko definiranja razlike i pripadnosti, nacije i kulture, te ukazuje na krhkost narativa kontakta s etničkom ili kulturnom razlikom, te na to koliko snažno oni ovise o borbi između interpretacija stvarnosti i svojatanja prava na istinu. Pomaci u medijskom diskurs u jeku novih migracijskih pokreta i antagonizama koji se stvaraju, otvaraju i pitanja za daljnje istraživanje u smislu strategija kojima mediji odgovaraju na nove problematizacije oko ovih pitanja, ne samo u njemačkom već i u europskom kontekstu.