U radu su obrađeni različiti aspekti "gradinskog" načina života za ukupno 48 gradina s prostora Imotsko – bekijskog polja. S obzirom kako se radi o jednoj dosta "zatvorenoj" cjelini, sastavljenoj od zavale – polja, s pripadajućim pobrđima i zaravni koji čine njegov obod, a ujedno i položaje na kojima su gradine podizane. Imotsko – bekijsko polje čini posebno pogodan uzorak za analize glavnih aspekata života gradina u krajoliku. Iako su obrađene gradine neupitno bile određene samim svojstvima prirodnog (paleo)okoliša, izbor mjesta, njihove raznolike strukture (oblike, tipove) i funkcije, određivao je i oblikovao čovjek – kao tvorac kulturnog krajolika. Sukladno širim kulturnim/prirodnim prapovijesnim prostorima, kao najpogodniji model za interpretaciju imotsko – bekijskih gradina pokazao se onaj koji uvažava njihov višeznačni karakter i višestrukost njihovih (istovremenih) funkcija, od praktičnih (strateških, naseobinskih i gospodarskih) do simboličnih. Interpretacija "gradinskog" načina života pretpostavlja naglaske na analizi kategorije prostora (i vremena), njegovoj strukturiranosti i iskoristivosti na različitim razinama, od pojedinačne gradine do mreže gradinskih međuodnosa i sveukupnih komunikacija, no, uvijek u vremenski/kulturnom definiranom kontekstu. Međutim, iz same prostornosti ne može se iščitati točno vrijeme, relativno i apsolutno. To je pak glavni nedostatak pri interpretiranju imotsko – bekijskih gradina. Ipak, u konačnici, definiran je solidan interpretativni model oblikovanja kulturnog krajolika tijekom 3. – 1. tis. pr. Kr. i uklopljenosti gradina imotsko – bekijske mikroregije u šire prostorne (komunikacijske) planove i kulturne prapovijesne sustave (cetinski, posuški, delmatski), čime je ujedno stvorena osnova budućim arheološkim istraživanjima imotsko – bekijskog, pa i šireg prostora.