| Sažetak (hrvatski) | Fijumanski dijalekt primjer je manjinskog autohtonog urbanog dijalekta kojemu zbog progresivnog smanjivanja zajednice koja ga govori i odlika složene višejezičnosti u koju je uronjen prijeti opasnost od izumiranja. Iako je fijumanski dijalekt jezik identiteta Talijana u Rijeci, on predstavlja tek jedan od jezika repertoara. Fijumanski dijalekt dijeli svoj sociolingvistički prostor s hrvatskim, koji je službeni jezik, dok je talijanski službeni jezik talijanske manjine. Provedeno istraživanje prikazuje trenutno sociolingvističko stanje fijumanskog dijalekta i stvarne ekolingvističke perspektive. Radna pretpostavka je bila da je dijalekt ograničen na obiteljsku komunikaciju. Korišteni podaci pokazuju da nije u uporabi samo unutar obitelji nego i izvan nje, tj. u doticaju s prijateljima i u susjedstvu. Fijumanski nije samo jezik koji se usvaja kao prvi jezik u obitelji već je i jezik koji se uči. Za neke pojedince nije jezik ranog djetinjstva nego se usvaja i kasnije u mladosti. Provedeno empirijsko istraživanje je deskriptivnog karaktera. Ono je izvršeno u cilju dubljeg upoznavanja i boljeg razumjevanija sociolingvističkih odlika i ekolingvističkih odnosa koji definiraju i odlikuju odnos ispitanika prema fijumanskom dijalektu ali i prema drugim jezicima i dijalektima bez obzira je li riječ o jezicima i/ili dijalektima iz repertoara govornika ili iz jezičnog ekosistema u kojemu se fijumanski dijalekt nalazi. Naime, jezični repertoar pojedinog govornika ne mora se podudarati s jezičnim ekosistemom u kojem govornik komunikacijski sudjeluje. Istraživanje su odredila dva važna čimbenika. Prvi je čimbenik sama priroda fijumanskog dijalekta, a drugi je čimbenik metodološki pristup u prikupljanju informacija o odnosu govornika prema fijumanskom dijalektu i mjesta koje fijumanski zauzima u jezičnom ekosistemu u svijesti njegovih govornika. Budući da je fijumanski zapravo urbani dijalekt dijela stanovništva grada Rijeke i njegove okolice sama teritorijalna raspodjela govornika koncentrirana je na području samog grada Rijeke (uz mali broj govornika iz dijaspore koji su se predano uključili u istraživanje) što je umnogome uticalo i na specifičan uzorak istraživanja. S druge strane i sam upitnik čine pitanja koja su postavljena u formi nominalnih mjernih skala, što se odrazilo na dalju obradu podataka. Zato, osim prikaza empirijskih frekvencija i na osnovu njih izračunatih postotaka, rezultati su prikazivani i tabelama kros tabulacije (križanja) pomoću kojih su također dobivena značajna objašnjenja odnosa varijabli sa pojedinim pitanjima iz upitnika. Kao nezavisne varijable koriste se sociodemografske osobine ispitanika upotrijebljene u upitniku (kao što su mjesto prebivališta i mjesto rođenja, spol, dob, stupanj obrazovanja), ali i druge informacije o ispitanicima koje su mogle utjecati na specifičnu raspodjelu njihovih odgovora. Ove su varijable križane sa ostalim pitanjima iz upitnika i time se došlo do značajnih saznanja o proučavanoj temi. U pozadini ovih križanja stoji hi kvadrat test nezavisnosti koji govori o tome da li su dvije križane varijable u zavisnom odnosu ili su ta obilježja nezavisna. Vrijednost hi kvadrata nije prikazivana jer nisu zadovoljene sve pretpostavke za primjenu ove metode, kao što je minimalnih 5 frekvencija u svakoj ćeliji tabele. Stoga je analiza zasnovana na obradi tabela u kojima se moglo razabrati, pokazati ali i bliže objasniti kakav je položaj fijumanskog dijalekta u jezičnom ekosistemu; gdje se on najčešće govori, kako se prenosi među generacijama govornika, ali i na mnoga druga zanimljiva pitanja. Analizi statističkih podataka dobivenih odgovorima na upitnik prethodi pogled na podatke iz Popisa stanovništva iz 2021. godine. Osim objavljenih rezultata Popisa iz 2021. predstavljeni su i podaci izrađenih od strane Državnog zavoda za statistiku (DZS). Analiza istraživanja provedenog upitnikom donesena je usporednom analizom odabranih rezultata iz posljednjeg popisa stanovništva i to isključivo zbog složenosti odnosa dobivenih rezultata i podataka iz popisa stanovništva. Kasnije se prešlo na samo opisivanje ispitanog uzorka kako bi se predstavili i sami rezultati koji su dobiveni kvantitativnim istraživanjem. Na kraju, podaci iz nekoliko posljednjih popisa stanovništva predstavljeni su odvojeno i nakon analize istraživanjem dobivenih rezultata, a u namjeri da se istaknu neka značajna demografska obilježja populacije koja su predmet izučavanja. Kvantitativno istraživanje obradom upitnika dopunjeno je kvalitativnim istraživanjem. Istraživanje je provedeno na uzorku od ukupno 247 ispitanika. Od demografskih podataka izabrani su spol, dob mjesto rođenja i mjesto prebivališta. Broj nedostajućih odgovora u demografskim karakteristikama ispitanika je veoma mali. Kod spola ispitanika on iznosi samo 3 odgovora, kod odgovora za starost 3, za mjesto prebivališta 3, a kod mjesta rođenja samo 2 ispitanika nije dalo odgovor. Mali broj nedostajućih odgovara ukazuje na činjenicu da su ispitanici bili veoma zainteresirani za istraživanje i da su razumjeli značaj istraživanja za zajednicu govornika. Da su ozbiljno pristupili ispunjavanju upitnika pokazuju i odgovori na ostala pitanja. U istraživanju dominira žensko stanovništvo i to sa udjelom od 67,6%, u odnosu na muško stanovništvo koje je zastupljeno sa 31,2%. Prema podacima Popisa stanovništva iz 2021. godine udio ženskog stanovništva u Primorsko-goranskoj županiji je 52,7 %, a muškog 47,3%. Kada je riječ o stanovništvu talijanske narodnosti, u PGŽ je udio ženskog stanovništva 55, 4%, a muškog 44,6%. Spol je odabran ne bi li bila utvrđena njegova uloga u stvaranju sociolingvističkog okvira uporabe i očuvanja fijumanskog dijalekta kao i uloga koju ima u održavanju mjesta i statusa fijumanskog dijalekta u ekolingvističkom sustavu u kojemu je fijumanski dijalekt tek jedan od idioma koji dijele eklolingvistički komunikacijski i lingvistički prostor. Osim toga, budući da je fijumanski dijalekt dio složenog ekolingvističkog i sociolingvističkog sustava koji pretpostavlja dvo ili višejezičnost, želja je bila utvrditi ulogu žena i muškaraca unutar obitelji i općenito u primarnim grupama (obitelj, prijatelji i kolege s posla) po pitanju održavanja i očuvanja fijumanskog dijalekta. U nastojanju da se otkrije slika sociolingvističkog i ekolingvističkog statusa fijumanskog dijalekta kao i u eventualnom promišljanju jezično-političkog djelovanja u zaštiti i očuvanju fijumanskog dijalekta od velike je važnosti utvrditi ulogu, predispoziciju i djelovanje ispitanika prema spolu. Starost/dob je odabrana jer je riječ o generacijama govornika koje su rođene i koje su odrasle i živjele u komunikacijski različitim ne samo državama i uređenjima već i u različitim jezičnopolitičkim okolnostima. Ispitanici su prema tome podijeljeni na one koji su rođeni, odnosno koji su odrastali u vrijeme kada je Rijeka bila dijelom Italije (ispitanici rođeni do 1946. godine), dijelom Jugoslavije (ispitanici rođeni između 1947. godine i 1983. godine) i dijelom Hrvatske (od 1984. godine). Točnije, izabrana je 1947. godina jer je to generacija koja je u školu krenula 1954. godine, kada se u Rijeci kao i u Istri počinje strože i sustavnije primjenjivati naputak Peruško iz 1952. godine prema kojemu se obvezuju škole premještati djecu iz talijanskih škola u hrvatske na temelju etničkog/nacionalnog kriterija. Generacija rođena 1984. godine krenula je u prvi osnovne 1991. godine kada je Hrvatska stekla samostalnost i kada su se upisi u talijanske škole mogli osloboditi nacionalnog/etničkog kriterija. U istraživanju, kao ni u analizi dobivenih podataka, nisu izdvojeni ispitanici rođeni u vrijeme Austro-ugarske, odnosno svi oni rođeni do 1917. godine. Razlog tome je što je broj tih ispitanika kako prema Popisu iz 2001. tako i prema Popisu iz 2021. godine iznimno mali. Prema podacima iz Popisa stanovništva 2011. godine među Talijanima i onima koji su izjavili da im je talijanski materinski jezik u gradu Rijeci i u Primorsko-goranskoj županiji, a da su stariji od tada 94 godine bilo je ukupno tek 20 od kojih 14 žena i 6 muškaraca. Preciznije, Popis donosi podatke o 19 95 godišnjaka i starijih i tek o jednoj stogodišnjakinji. 2021. godine ti bi žitelji Rijeke i Primorskogoranske županije imali najmanje 104 godine. Podaci dobiveni usporedbom odgovora na pitanje o dobi (prema jezično-političkim razdobljima) i izboru jezika obrazovanja, u prvom redu potvrđuju primjenu i realizaciju etničkog principa koji je bio nametnut prilikom izbora jezika školovanja i pokazuju ne samo kvantitativni učinak njegove primjene. Istovremeno, podaci ukazuju na nedemokratičnost etničkog principa: naime čim su se stvorili uvjeti koji su omogućili slobodan izbor jezika školovanja, broj onih koji su izabrali talijanski kao jezik školovanja porastao je približivši se udjelu koji je imao u vrijeme Italije kada je riječ o osnovnoj školi, a nadišavši ga kada je riječ o srednjoj školi. Postotak ispitanika koji su završili osnovnu školu na talijanskom jeziku u vrijeme Italije iznosi 97,2%. Postotak onih koji su se školovali na talijanskom jeziku u vrijem Jugoslavije pada na 69,7% i na kraju opet raste na 87,5%. Kada je riječ o srednjoj školi, najvažniji podatak je da je postotak ispitanih koji su izabrali talijanski kao jezik srednjoškolskog obrazovanja dosegao 89,3%. Podaci dobiveni istraživanjem u ovom slučaju ukazuju na opravdanost inzistiranja Talijanske nacionalne zajednice na nedemokratičnost i neprimjenjivost etničkog principa prilikom upisa djece u osnovne i srednje škole u razdoblju kada je i Hrvatska željela nametnuti u Jugoslaviji već postojeći etnički princip. Mjesto prebivališta je odabrano u svrhu zapažanja razlike između ispitanika govornika koji žive u Rijeci i onih koji ne žive obzirom da je riječ o urbanom dijalektu koji je lokaliziran na području Rijeke. No, zbog činjenice da su fijumanskom dijalektu obitelj i primarne grupe općenito zapravo najvažnija mjesta uporabe, informacije o tome govori li se fijumanski i izvan grada Rijeke i okolice, su značajne. Najviše je onih koji žive na području Rijeke i njene neposredne okoline (78,4%), zatim dolaze ispitanici koji kao mjesto prebivališta navode neku od zemalja Europe (19,2%), pa oni koji žive izvan europskog kontinenta (1,6%) i najmanje ispitanika je iz ostalih djelova Istre (samo 0,8%). Osim demografskih podataka upitnikom su prikupljeni podaci koji rasvjetljavaju odnos ispitanika prema fijumanskom dijalektu ali i prema drugim jezicima iz repertoara. Upitnikom je predviđena dubinska analiza ukupno pet razina odnosa prema fijumanskom. Prvu razinu čine podaci o odnosu govornika prema fijumanskom kao jeziku primarne socijalizacije. Pitanja koja su omogućila te podatke o toj razini odnosa su: 1. i 2. pitanje: Koji je vaš materinski jezik? i Tko vas je naučio govoriti?. Drugu razinu čine podaci o odnosu govornika prema fijumanskom kao jeziku iz repertoara pojedinca. Pitanja za tu razinu su 3., 4. i 5.: Govorite li, razumijete li, pišete li fijumanski?. Treća razina odnosa prema fijumanskom kao jeziku svakodnevne uporabe iščitava se iz odgovora na 8. i 11. pitanje: U vašoj kući se govori? i Kada govorite fijumanski? Četvrtu razinu čine podaci o odnosu govornika prema fijumanskom kao mjestu uspostave temeljna jezične kulture na kojima počiva briga za jezik kao sredstva generacijskih kontakata kojima se prošlost i sadašnjost prepliću u brizi za njegovu budućnost. Pitanja koja su posvećenja toj razini su 9., 10. i 15. pitanje: Ako imate djecu učite li ih fijumanskom dijalektu?, Hoćete li učiti svoju djecu fijumanskom dijalektu? i Smatrate li da je bitno prenositi fijumanski dijalekt s generacije na generaciju? Petu razinu čine podaci o odnosu govornika prema fijumanskom kao mjestu promišljanja trenutnog statusa jezika zajednice i osmišljavanja i osiguranja njegovog budućeg statusa. Pitanja koja se tiču spontanog jezično-političkog djelovanja su 16. i 17.: Smatrate li da fijumanski izumire na ovom prostoru? i Što bi po vama trebalo učiniti za očuvanje fijumanskog dijalekta u Rijeci? Prvo pitanje na koje je dan odgovor je tko su zapravo govornici fijumanskog dijalekta, je li moguće utvrditi njihov broj i koje mjesto zauzima fijumanski dijalekt u repertoaru njegovih govornika. Nužno je bilo analizirati podatke dobivene Popisom stanovništva iz 2021. godine. Popis i popisom dobiveni podaci služili su kao izvor podataka o mogućim govornicima fijumanskog dijalekta i kao mjesto usporedbe popisom prikupljenih podataka s podacima dobivenima provedenim istraživanjem. Popisivanje stanovništva u Hrvatskoj ima iz perspektive sociolingvističkog pogleda na odnos društva, zajednice i govornika prema jeziku odnosno jezicima, nekoliko temeljnih i nepopravljivih nedostataka. Popis naime ne predviđa niti donosi podatke o dvojezičnosti ili višejezičnosti popisanih. Prema popisu, u Hrvatskoj postoje isključivo jednojezični i jednonacionalni pojedinci. Također, popis ne predviđa niti donosi podatke o odnosu jezika i dijalekta kod popisanih. Popisom je dakle predviđeno samo i isključivo jednojezično izjašnjavanje. Tako, prema Popisu u Hrvatskoj nitko nema više od jednog materinskog jezika odnosno nitko nema više od jednog jezika prve socijalizacije i baš svaki popisani stanovnik Hrvatske ima za materinski jezik isključivo samo jedan (najčešće nacionalni) jezik. Takav pristup popisivanju stvara ne male poteškoće. Primjerice, kada je riječ o podacima iz popisa stanovništva koji se tiču materinskog jezika i nacionalnosti, iz popisa je vidljivo da u Primorskogoranskoj županiji živi 2.368 Talijana i 2.077 žitelja kojima je talijanski materinski jezik, da u gradu Rijeci živi 1.569 Talijana i 1.341 žitelj kojemu je talijanski materinski jezik. Iz podataka koje donosi popis konstatirano je da ima više pojedinaca koji se izjašnjavaju kao Talijani nego pojedinaca kojima je materinski jezik talijanski. Ali ne zna se koliko zapravo ima osoba koje su se izjasnile ili kao Talijani ili kojima je talijanski materinski jezik. Prema Popisu stanovništva fijumanski dijalekt ne postoji, a dvojezičnost i višejezičnost koja bi mogla opredmetiti odnos govornika fijumanskog dijalekta i narodnosti odnosno nacionalne pripadnosti nije uopće kontemplirana. Ako se koriste spomenuti podaci iz popisa, pretpostavlja se da se govornici fijumanskog dijalekta nalaze među Talijanima iz popisa i/ili među onima koji su naveli talijanski kao materinski jezik. No, ta je pretpostavka zasnovana na dijasistemskoj prirodi talijanskog jezika, a ne na konkretnim i pozitivnim podaticma. Popis donosi i kategoriju regionalne pripadnosti bez specifikacije. No, ni u tom slučaju Popis nije od pomoći. Naime, izjašnjavanje kao Fijuman(ka)/Fiuman(a) je više lokalno nego regionalno, a regionalno može biti i mnogo što drugo. Među brojnim narodnostima u kategoriji “ostali” naziv Fijuman se uopće ne pojavljuje. Isto vrijedi i za fijumanski koji ne figurira u kategoriji “ostali jezici”. Kod osmišljavanja istraživanja ta činjenica je bila otegotna. Prilikom utvrđivanja broja ispitanika odlučeno je prema već spomenutoj i u bibliografiji potvrđenoj dijasistemskoj prirodi talijanskog jezika da se potencijalni govornici fijumanskog dijalekta nalaze među Talijanima Primorskogoranske županije. Tako, utvrđeno je da broj ispitanika bude prilično velik. 247 što je 10,5 % popisanih Talijana u Primorsko-goranskoj županiji i 15, 6 % popisanih Talijana u Rijeci, odnosno 12 % popisanih osoba kojima je talijanski materinski u Primorsko-goranskoj županiji i 18,9% popisanih osoba kojima je talijanski materinski u gradu Rijeci. Kako smo već naveli, prema objavljenim rezultatima popisa iz 2021. godine, Talijana u Primorsko-goranskoj županiji ima 2368, u gradu Rijeci 1569, broj žitelja kojima je talijanski jezik materinski u PGŽ-u ima 2077, u gradu Rijeci 1.341. Međutim broj potencijalnih govornika fijumanskog u samom popisu je ipak nešto veći. Prema podacima koje je DZS izradio u svrhu ovog istraživanja broj osoba talijanske narodnosti ili talijanskog materinskog jezika je ukupno veći od pojedinačnih podataka za nacionalnost i materinski jezik. U PGŽ-u osoba talijanske narodnosti ili talijanskog materinskog jezika ima 2.887 (+519 u odnosu na objavljene podatke). U gradu Rijeci osoba talijanske narodnosti ili talijanskog materinskog jezika ima 1.858 (+289 u odnosu na objavljene podatke). Iz popisa stanovništva nisu dostupni podaci o dvojezičnosti popisanih niti o odnosu narodnosti i materinskog jezika. Nedostatak podataka o dvojezičnosti ili o višejezičnosti popisanih onemogućava utvrditi ima li i među ne Talijanima govornika fijumanskog dijalekta. Najviše što se iz popisa stanovništva može pretpostaviti je da se govornici fijumanskog dijalekta nalaze ili “kriju” među popisanima koji su se izjasnili Talijanima i/ili među onima koji su naveli da im je talijasnki materinski jezik. Dakle, broj potencijalnih govornika veći je od broja Talijana i veći je od broja onih koji su naveli talijanski kao materinski jezik. Govornika fijumanskog ima možda i među ne Talijanima, kao i među onima koji su na pitanje o materinskom jeziku naveli samo jedan od materinskih jezika ili samo jedan jezik iz repertoara. Istraživanje ukazuje upravo na takvu mogućnost. Broj privatnih kućanstava s barem jednom osobom talijanske narodnosti ili talijanskog materinskog jezika u PGŽ je 2.101. Uz prosječni broj od 2,4 osoba po kućanstvu za PGŽ to znači da je potencijalni broj dvojezičnih govornika ili barem pasivnih poznavatelja fijumanskog 5.042 (+2.674) u Županiji, odnosno 3.213(+1.644) u gradu Rijeci. Uvidom u podatke o miješanim brakovima odnosno o zajednicama u kojima su supružnici različite nacionalnosti vidi se da je jednojezičnost u obitelji manje zastupljena od potencijalne dvojezičnosti. Tako, od 476 Talijana koji su stupili u bračnu zajednicu, 330 je u braku s Hrvaticom, 9 sa Srpkinjom, 1 s Bošnjakinjom, 5 sa Slovenkom, 1 s Albankom, 1 s Crnogorkom, 2 s Mađaricom, 2 s Ruskinjom, 2 s Čehinjom, za 7 Talijana se zna da im je supruga klasificirana kao “ostali”, 2 regionalno ili lokalno, 1 vjersko izjašnjavanje, 7 se supruga nije izjasnilo, a petorici Talijana supruge imaju nepoznatu narodnost. 282 Talijanki u bračnim zajednicama u PGŽ ima 424. 286 je u braku s Hrvatom, 13 sa Srbinom, 3 s Bošnjakom, 1 s Albancem, 3 sa Slovencem, 4 s Crnogorcem, 1 s Makedoncem, jednoj Talijanki je suprug klasificiran kao “ostali”, jednoj je suprug neraspoređen, 6 supružnika u braku s Talijankama se nisu izjasnila, a trima Talijankama je narodnost supruga nepoznata. Broj bračnih zajednica Talijana i Talijanki je 101. Iz ovih podataka vidi se kako su obiteljska dvojezičnost i/ili višejezičnost češća od obiteljske jednojezičnosti. Postotak istonacionalnih brakova iznosi tek 23,8%, dok je postotak miješanih brakova 67,4% kada je riječ o ženama i 69,3% kada je riječ o muškarcima. U prvoj razini odnosa prema fijumanskom dijalektu tj. fijumanski u primarnoj socijalizaciji, vidimo da odnos materinskog jezika i poznavanja i uporabe fijumanskog dijalekta nisu uzročno-posljedično povezani. Istraživanje pokazuje da se među ispitanicima bilježi vrlo visoka razina dvojezičnosti ili višejezičnosti, odnosno da su ispitanici ne samo u primarnoj socijalizaciji dijalektofoni već su i u velikom broju višejezični. Isto vrijedi i za dvojezičnost izvan primarne socijalizacije. Odgovorima na prvo pitanje iz upitnika Vaš je materinski jezik odnosno jezik koji ste prvo naučili? ispitanici su zapravo opovrgnuli rezultate popisa. Istraživanje pokazuje sasvim drugu sliku. Naime, 87 od 243 ispitanika je višejezično u primarnoj socijalizaciji a 76 ispitanika je navelo da je fijumanski jedan od materinskih jezika. Brojeći 121 od 243 ispitanika koji su naveli kao materinski jezik samo fijumanski dijalekt, ovih 76 kojima je fijumanski jedan od materinskih jezika, proizlazi da je 197 od 243 ispitanika navelo fijumanski kao materinski jezik. Drugim riječima, 35,8 % ispitanika je višejezično u primarnoj socijalizaciji. Upravo dvojezičnost povećava broj govornika fijumanskog dijalekta. Upravo ta dvojezičnost koja je zapravo sociolingvistička i ekolingvistička neminovnost postojanja fijumanskog dijalekta u ovom slučaju nije ugroza već mjesto njegove realizacije i potvrde. Iz jednojezične perpektive, tek je 49,7% onih kojima je samo fijumanski materinski. Iz dvojezične odnosno višejezične perspektive broj onih kojima je (i) fijumanski dijalekt materinski je zapravo 81%. Što se talijanskog jezika kao materinskog jezika tiče, tek je 19 od 243 (7,7%) ispitanika navelo samo talijanski kao materinski, a 61 od 243 (25,1%) ispitanika je navelo da im je talijanski tek jedan od materinskih jezika. Dakle, samo talijanski jezik kao materinski jezik nije pravilo, a njegovo mjesto u primarnoj socijalizaciji nije ni izdaleka tako istaknuto kako to Popis stanovništva prikazuje. Čak i kod ispitanika koji žive izvan Rijeke (većinom u Italiji) broj onih kojima je talijanski jedini materinski jezik (4, odnosno 8,5%), puno je manji od onih koji su naveli fijumanski (18, tj. 38,2%) odnosno fijumanski i talijanski (19 ili 40,4%) kao materinske jezike. Pitanje Tko vas je naučio govoriti fijumanski? ukazuje na izvore prenošenja fijumanskog u primarnoj socijalizaciji. Ponuđeni odgovori uključivali su članove uže obitelji, odnosno roditelje i njihove roditelje. Ostavljena je mogućnost da ispitanici navedu i nekoga koji nije član uže obitelji ili koji nije uopće član obitelji. Podaci pokazuju da je obitelj koja uključuje tri generacije primarno mjesto prenošenja fijumanskog dijalekt: tako, 51 ispitanik odnosno 20,6% ispitanika je navelo mamu, tatu, baku i djeda kao one koji su ih naučili fijumanskom dijalektu. Same roditelje je navelo 41 ispitanika, odnosno 16,6%. Uvidom na kombinacije koje su proizašle iz istraživanja, vidi se da su majke i bake posvećenije prenošenju fijumanskog u odnosu na očeve i djedove. Usporedbom kombinacija u kojima se nalaze samo majke (samo majka 18/7,3%, majka i baka 23/9,3% te majka, baka i djed 29/11,7%) s onim kombinacijama u kojima se nalaze samo očevi (samo otac 11/4,5%, otac i baka 7/2,8% te otac, baka i djed 0/0%) uviđa se značajna razlika u korist majki. Zbrajanjem kombinacija razlika postaje još vidljivija: 70 ispitanika odnosno 28,3% je navelo majku bez oca kao izvor fijumanskog dijalekta za razliku od tek 18 ispitanika, odnosno 7,3% onih koji su naveli oca bez majke kao izvor fijumanskog dijalekta. Isto vrijedi i za odnos bake i djeda. Usporedbom kombinacija u kojima se nalaze samo bake (samo baka 9/3,6%, majka i baka 23/9,3% te otac i baka 7/2,8%) s onim kombinacijama u kojima se nalaze samo djedovi (samo djed 1/0,4%, majka i djed 3/1,2% te otac i djed 3/1,2%) vidi se značajna razlika u korist baka. Zbrajanjem kombinacija razlika postaje još vidljivija: 39 ispitanika odnosno 16,7,3% je navelo baku bez djeda kao izvor fijumanskog dijalekta za razliku od tek 7 ispitanika, odnosno 2,8% onih koji su naveli odjeda bez bake kao izvor fijumanskog dijalekta. Ispitanici su samostalno naveli prijatelje iz škole i kolege s posla kao one osobe koje su ih naučile fijumanskom dijalektu. Iako je broj takvih odgovora mali (tek 2,8% ispitanika), svejedno vrijedi zabilježiti da se fijumanski dijalekt može i naučiti izvan kruga obitelji i nakon primarne socijalizacije. U drugoj razini odnosa prema fijumanskom dijalektu: fijumanski kao sastavnica jezičnog i komunkacijskog repertoara, uviđa se da fijumanski dijalekt nije isključivi idiom ispitanika. To ga čini jednim od idioma jezičnog i komunikacijskog repertoara. Kako se moglo uvidjeti iz podataka dobivenih iz odgovora na pitanje o materinskom jeziku, a koji se tiču primarne socijalizacije ispitanika, fijumanski nije svim ispitanicima materinski ili jedan od materinskih jezika. Odgovorima na tri jednostavna i naizgled banalna pitanja Govorite li fijumanski?, Razumijete li fijumanski? i Pišete li fijumanski? istražen je odnos ispitanika prema fijumanskom kao jednom od jezika repertoara. Dakle, analizom odgovora na ova pitanja kao i analizom njihovih križanja s odgovorima na još neka pitanja iz upitnika dobiveni su podaci o fijumanskom dijalektu izvan okvira jezičnog identiteta pojedinaca. U istraživanju broj ispitanika kojima fijumanski nije materinski ili jedan od materinskih jezika je 46 odnosno 19% od ukupno 243 ispitanika koji su dali odgovor na ovo pitanje. Broj ispitanika kojima je fijumanski materinski ili jedan od materinskih jezika je 197 odnosno 81%. Od 248 ispitanika samo 23 odnoso 9,2% ne govore fijumanski i samo jedan ispitanik ga ne razumije. Od 46 ispitanika kojima fijumanski nije materinski 27 ga govore (58,7 %), a 19 ga ne govore (41,3%) dok ga svi razumiju. Od 23 ispitanika koji ga ne govore 4 dolaze iz skupine onih kojima je fijumanski jedan od materinskih jezika. Pogledamo li tko su među ispitanicima prema materinskom jeziku oni ispitanici koji ne govore fijumanski vidi se sljedeće: od 15 ispitanika kojima je hrvatski materinski 9 ne govori fijumanski ali 6 ga govori. Od 18 ispitanika kojima je talijanski materinski 6 ne govori fijumanski ali 12 ga govori. Od 7 ispitanika kojima su hrvatski i talijanski materinski 3 ne govori fijumanski ali 4 ga govore. Od 38 ispitanika kojima su materinski jezici talijanski i fijumanski 4 ne govori fijumanski dok ga 34 govori. Dva ispitanika kojima su materinski jezici talijanski i fijumanski nisu dali odgovor na pitanje govore il fijumanski. Ispitanik kojemu su hrvatski i čakavski materinski govori fijumanski dijalekt. Nadalje, broj ispitanika koji ga govore i/ili razumiju veći od broja ispitanika kojima je fijumanski materinski ili jedan od materinskih jezika. To je suprotno podacima koje donosi popis iz kojih proizlazi da je broj onih kojima je talijanski materinski manji od onih koji se deklariraju Talijanima. Govornika fijumanskog ima i među onima kojima fijumanski nije materinski ili jedan od materinskih jezika. Provedeno istraživanje sadržavalo je tri pitanja koja se tiču obrazovanja. Budući da žitelji Rijeke i PGŽ-a mogu osnovnu i srednju školu pohađati na hrvatskom ili talijanskom jeziku, ispitanici su priupitani o jeziku na kojem su stekli osnovnoškolsko i srednješkolsko obrazovanje. Isto je učinjeno i za jezik studiranja iako je mogućnost studiranja na talijanskom jeziku kako u Jugoslaviji tako i u Hrvatskoj vrlo ograničena. Bez obzira na to, postavljeno je i pitanje o jeziku studiranja zbog blizine i mogućnosti studiranja u Italiji. Osnovnu školu na talijanskom jeziku pohađalo je 81% ispitanika dok je 17,4% pohađalo na hrvatskom jeziku. Srednju školu je na talijanskom jeziku pohađalo je 73,3% ispitanika, a na hrvatskom 20,6%. Na talijanskom jeziku studiralo je 25,1% ispitanika. Isto toliko je studiralo na hrvatskom jeziku. Da bi se uvidjelo ima li jezik studiranja utjecaj na sposobnost govornika da se služe fijumanskim dijalektom u govoru i pismu provedena je usporedba podataka o jeziku obrazovanja i studiranja s odgovorima na pitanje o poznavanju fiumanskog dijalekta i o njegovoj uporabi u pisanom obliku. Prema rezultatima križanja ovih pitanja, talijanski kao jezik obrazovanja i studiranja ne donosi značajan doprinos poznavanju i pisanju fijumanskog dijalekta. Štoviše, rezultati pokazuju da poznavanje fijumanskog dijalekta ima veći udio kod ispitanika koji su pohađali osnovnu i srednju školu te fakultet na hrvatskom jeziku negoli kod onih ispitanika koji su se obrazovali i studirali na talijanskom jeziku. Tako 93% ispitanika koji su pohađali osnovnu školu na hrvatskom jeziku govori fijumanski za razliku od 81% ispitanika koji su istu pohađali na talijanskom. 92,1% ispitanika koji su pohađali srednju školu na hrvatskom jeziku govori fijumanski za razliku od 89,5% ispitanika koji su istu pohađali na talijanskom. 95,2% koji su studirali na hrvatskom jeziku govori fijumanski za razliku od 79% ispitanika koji su studirali na talijanskom. Što se tiče pisanog fijumanskog, rezultati križanja ovih pitanja donose uravnotežene vrijednosti kada je riječ o osnovnoj i srednjoj školi, dok na razini studija izbor jezika studiranja pokazuje malu razliku. Među ispitanicima koji su osnovnu školu pohađali na hrvatskom jeziku 67,4% je onih koji pišu na fijumanskom jeziku, dok je 62,3% onih koji ga pišu među ispitanicima koji su osnovnu školu pohađali na talijanskom jeziku. Na razini srednje škole rezultati su još ujednačeniji: 66,6% ispitanika koji su srednju školu pohađali na hrvatskom jeziku i 67,2% ispitanika koji su srednju školu pohađali na talijanskom jeziku pišu na fijumanskom. Na razini fakultetskog obrazovanja primjećuje se da je udio ispitnika koji se služe fijumanskim u pisanju veći kod onih koji su studirali na hrvatskom jeziku (75,8%) nego kod onih koji su studirali na talijanskom jeziku (53,2%). 286 U trećoj razini odnosa prema fijumanskom dijalektu: fijumanski kao jezik uporabe i njegov komunikacijski prostor primjećuje se da fijumanski dijalekt nije isključivo komunikacijsko sredstvo primarne socijalizacije već da je vrlo često dio jezičnog repertoara primarne socijalizacije. Odgovori na pitanje Govorite li fijumanski? pokazalo je da fijumanski dijalekt govore i oni kojima nije materinski, kao i da ga ne govore i oni kojima je (bio) materinski. Svi ispitanici osim jednog naveli su da ga razumiju. Pitanje Govorite li fijumanski? može biti doživljeno kao i pitanje o osobnom poznavanju jezika, a ne o njegovoj svakodnevnoj uporabi. Tako, netko može reći da govori primjerice francuski i pritom misliti da to znači da poznaje francuski kao strani jezik. Zato je u upitniku predviđena treća razina odnosa prema fijumanskom: prve dvije razine (fijumanskog kao jezika primarne socijalizacije i fijumanskog kao jezika iz repertoara pojedinca) su se mogle uvidjeti u pitanjima navedenim do sada. Treća razina odnosa prema fijumanskom kao jeziku svakodnevne uporabe može se iščitati iz odgovora na pitanja: U vašoj kući se govori? i Kada govorite fijumanski? Kod kuće, samo fijumanski dijalekt govori tek 59 ispitanika (24 %) što je više od pola manje od onih ispitanika kojima je fijumanski jedini materinski jezik. Jednojezičnih obitelji ima ukupno 94 (38,2%). Višejezičnost u kojima je fijumanski jedan od jezika obiteljske komunikacije (dvojezičnost, trojezičnost i četverojezičnost) prisutna je kod ukupno 135 (54,9%) ispitanika. 86 (35%) ispitanika kod kuće uz fijumanski govori još jedan jezik. Hrvatski jezik je zastupljeniji od talijanskog u dvojezičnim obiteljima u kojima se govori i fijumanski. 37 (15%) ispitanika kod kuće uz fijumanski koristi još dva jezika odnosno dijalekta i 11 (4,5%) ispitanika je navelo da se u njihovoj kući koriste svi navedeni jezici u upitniku (fijumanski, čakavski, hrvatski i talijanski). Ukupni broj ispitanika čije su obitelji višejezične je 152 (61,8%). Ukupni broj ispitanika u čijim se obiteljima govori samo fijumanski ili i fijumanski je 194 (78,8%). Rezimirajući podatke dobivene iz odgovora na ovo pitanje primjećuje se da se u 78,5% obitelji govori fijumanski bez obzira jesu li obitelji jednojezične ili višejezične. Jednojezičnih obitelji u kojima se govori samo fijumanski je 24%. Ako se pogleda višejezičnosti u kojima je fijumanski jedan od jezika odnosno dijalekata prema broju jezika, vidi se da je dvojezičnost prisutna u 35% obitelji, trojezičnost je prisutna u 15% obitelji, dok četverojezičnost je prisutna u 4,5% obitelji. No, višejezičnost je vrlo zastupljena i općenito s 61,8% u odnosu na jednojezične obitelji kojih ima 38,2%. Prevlast višejezičnosti i stabilnost opredmećenog prisustva fijumanskog u svim kvantitavnim oblicima višejezičnosti govori u prilog kako sociolingvističkih dinamika obiteljske komunikacije tako i ekolingvističke ravnoteže u obiteljima ispitanika koji su sudjelovali u istraživanju. Obitelj je svakako veća od kućanstva. To pokazuju i podaci dobiveni odgovorima na drugo pitanje: Tko vas je naučio govoriti fijumanski? Ako obitelj čine roditelji,baka i djed i samo jedno dijete to znači da je prosječan broj članova obitelji barem 4: dijete, jedan roditelj i njegovi roditelji. Pomnoži li se broj obitelji (194 – koliko je ispitanika koji su naveli da se kod njih u kući govori fijumanski odnosno i fijumanski) s brojem članova obitelji (4) koji ga govore, proizlazi da je broj njegovih govornika 776 samo iz podataka istraživanja. Nadalje, broj ispitanika čini tek desetinu žitelja PGŽ koji su ili Talijani ili italofoni. I u ovom slučaju moguće je pretpostaviti da je broj govornika fijumanskog dijalekta veći od onog koji proizlazi iz dijasistemske pretpostavke na temelju podatka iz Popisa. Nadalje, pažnja je usredotočena na jednojezične i višejezične (u trima kvantitativnim oblicima: dvojezične, trojezične i četverojezične) fiumanofone obitelji. Jednojezičnih fiumanofonih obitelji u istraživanju ima 59, dvojezičnih 87, trojezičnih 36 i četverojezičnih 11. Primjećuje se da je više onih obitelji u kojima je fijumanski dijalekt jedan od jezika obiteljske komunikacije nego isključivi jezik komunkacije u obitelji: 135 višejezičnih prema 59 jednojezičnih fiumanofonih obitelji. Udio fijumanofonih obitelji u uzorku istraživanja je 194 (78,5%). Među ispitanicima u istraživanju fijumanskih jednojezičnih obitelji ima 16 (21,1%) dok je među ispitanicama takvih obitelji 43 (25,7%). Dvojezičnih fiumanofonih obitelji među ispitanicima ima 25 (32,9%), a među ispitanicama 61 (36,5%). Trojezičnih fiumanofonih obitelji među ispitanicima ima 14 (18,4%), a među ispitanicama 22 (13,8%). Četverojezičnih fiumanofonih obitelji među sipitanicima ima 2 (2,6%), a među ispitanicama 9 (5,4%). Osim kod trojezičnih fiumanofonih obitelji koje su nešto brojnije kod ispitanika (+4,8%), kod ispitanica su nešto zastupljenije višejezične fiumanofone obitelji (+4,8% kod jednojezičnih, +2,6% kod dvojezičnih i +2,8% kod četverojezičniih fiumanofonih obitelji. Od ukupno 76 obitelji među ispitanicima našeg istraživanja bilježimo 57 obitelji u kojima je fijumanski dijalekt jedini ili jedan od jezika komunikacije s udjelom od 75%. Od ukupno 167 obitelji među ispitanicama bilježi se 135 takvih obitelji s udjelom od 88%. Ispitanice obuhvaćene istraživanjem pokazale su nešto veću lojalnost fijumanskom jeziku u krugu vlastitih obitelji. Ta je razlika 13% u korist ispitanica istraživanja. Jednojezična obiteljska fiumanofonija je u konstantnom i drastičnom padu: od 42,5% među ispitanicima koji su rođeni u vrijeme Italije, preko 22% među ispitanicima rođenima u Jugoslaviji do 5,4% kod ispitanika rođenih ili školovanih u Hrvatskoj. Na kraju jednojezična obiteljska čakavofonija je nepostojeća među ispitanicima rođenima u vrijeme Italije i Jugoslavije dok je pristuna s 3,6% među ispitanicima rođenima ili školovanima u Hrvatskoj. Iako je uzorak vrlo mali i statistički možda i ne tako relevantan, vrijedno je zabilježiti barem kao poticaj na sociolingvističko i/ili ekolingvističko istraživanje čakavofonije u odnosu na kroatofoniju. Općenito, iz istraživanja proizlazi da je jednojezičnost u konstantnom i drastičnom padu: ona je zabilježena kod 42,5% ispitanika rođenih u vrijeme Italije, kod 22% ispitanika rođenih u vrijeme Jugoslavije i kod tek 5,4% ispitanika rođenih u Hrvatskoj. Kada je riječ o dvojezičnosti, iz podataka je vidljivo kako je dvojezičnost koju čine dva nacionalna jezika (hrvatski i talijanski) konstantno malo zastupljena i u padu u posljednjem političkom razdoblju i jezično-političkom sustavu: od 5,5% u obiteljima ispitanika rođenih u Italiji, preko 6,1% kod onih obitelji ispitanika rođenih u Jugoslaviji do 3,6% kod onih obitelji ispitanika rođenih i/ili školovanih u Hrvatskoj. Dvojezičnosti koju čine nacionalni jezik (hrvatski ili talijanski) i dijalekt (fijumanski ili čakavski) u svim kombinacijama je konstantno prilično zastupljena i u porastu. Tako, u obiteljima ispitanika rođenih u Italiji ona je prisutna u 31,4% slučajeva, kod obitelji ispitanika rođenih u Jugoslaviji ona je prisutna u 38,4% slučajeva i na kraju u obiteljima ispitanika rođenih i/ili školovanih u Hrvatskoj ona je prisutna u 39,3% slučajeva. Općenito, dvojezičnost je prilično zastupljena (28,7% u obiteljima ispitanika rođenih u vrijeme Italije, 37,5% u obiteljima ispitanika rođenih u Jugoslaviji i 37,5% u obiteljima ispitanika rođenih u Hrvatskoj) i konstantna u posljednja dva politička razdoblja i jezičnopolitička sustava. Od svih dvojezičnosti koje su se iskonfigurirale istraživanjem, ona koju čine talijanski jezik i fijumanski dijalekt konstantna je u obiteljima ispitanika rođenih u vrijeme Italije i u Jugoslaviji dok je nazabilježena u obiteljima ispitanika koji su rođeni i/ili školovani u Hrvatskoj. Trojezičnost je malo zastupljena u obiteljima ispitanika rođenih u vrijeme Italije (8,2%) dok je puno više zastupljenija u obiteljima ispitanika rođenih u Jugoslaviji i na kraju u blagom je padu u obiteljima ispitanika koji su rođeni u Hrvatskoj (14,3%). Obiteljska trojezičnost koju čine hrvatski, talijanski i fijumanski dijalekt u konstantnom je porastu kroz vrijeme. Dva nacionalna jezika i jedan dijalekt koriste se u obiteljskoj komunikaciji kod 6,8% ispitanika rođenih u vrijeme Italije, kod 11,4% ispitanika rođenih u Jugoslaviji i kod 14,3% ispitanika rođenih i/ili školovanih u Hrvatskoj. Obiteljska trojezičnost koju čine hrvatski, fijumanski i čakavski je malo zastupljena ali u porastu: hrvatski, fijumanski i čakavski koirste se u obiteljima 3,5% ispitanika istraživanja rođenih u Jugoslaviji i u obiteljima 5,4% ispitanika rođenih u Hrvatskoj, dok je ista nezabilježena među ispitanicima rođenima u vrijeme Italije. Što se četverojezičnosti tiče, u istraživanju četverojezično je 2,7% obitelji ispitanika rođenih u vrijeme Italije, 5,2% obitelji ispitanika rođenih u Jugoslaviji i 5,4% obitelji ispitanika rođenih i/ili školovanih u Hrvatskoj. Jednojezičnih fiumanofona ima 121. Početno, jednojezični fiumanofoni u primarnoj socijalizaciji mogu biti podijeljeni na one koji materinski fijumanski koriste u obiteljskoj komunikaciji i na one koji ga ne koriste. Tako, iz istraživanja proizlazi da tek 6 (5%) ispitanika koji su naveli fijumanski kao jedini materinski žive u obiteljima u kojima se fijumanski uopće ne koristi u obiteljskoj komunikaciji. Ostalih 115 (95%) ispitanika koriste materiniski fijumanski u obiteljskoj komunikaciji. No, jednojezičnost iz primarne socijalizacije u obiteljskoj komunkaciji zadržao je 51 (44,3%) ispitanika, dok 64 (55,7%) ispitanika kojima je fijumanski bio jedini materinski živi u obiteljima koje su višejezične. Obiteljsku višejezičnost ispitanika kojima je fijumanski jedini materinski čine hrvatsko-fijumanska dvojezičnost s udjelom od 51,6% (33 ispitanika), hrvatsko-talijanko-fijumanska trojezičnost s udjelom od 21,9% (14 ispitanika), talijansko-fijumanska dvojezičnost s udjelom od 9,4% (6 ispitanika), četverojezičnost koja uključuje hrvatski, talijanski, čakavski i fijumanski s udjelom od 9,4% (6 ispitanika), hrvatskofijumansko-čakavska trojezičnost s udjelom od 4,7% (3 ispitanika) te talijansko-fijumanskočakavska trojezičnost s udjelom od 1,5% (1 ispitanik) i fijumansko-čakavska dvojezičnost s udjelom od 1,5% (1 ispitanik). Dvojezičnih ispitanika koji su naveli hrvatski i fijumanski kao materinske jezike ima 22. Od 22 ispitanika, 6 (27,2%) ispitanika kod kuće ne govori fijumanski, a 16 (72,8%) govore. Uvidom u podatke vidi se da 4 hrvatsko-fijumanska dvojezična ispitanika živi u jednojezičnim kroatofonim obiteljima čiji je udio 18,2%. 1 ispitanik (4,5%) živi u hrvatsko-talijanskoj dvojezičnoj obitelji, dva ispitanika (9,1%) žive u trojezičnim hrvatsko-fijumansko-čakavskim obiteljima i 13 ispitanika (59,2%) žive u dvojezičnim hrvatsko-fijumanskim obiteljima. Na kraju bilježi se jedan zanimljiv slučaj dvojezičnog hrvatsko-fijumanskog ispitanika koji živi u obitelji u kojoj se govore talijanski i čakavski. Dvojezičnih ispitanika koji su naveli talijanski i fijumanski kao materinske jezike ima 37. Od 37 ispitanika 10 (27%) dvojezičnih talijansko-fijumanskih ispitanika kod kuće ne govore fijumanski, a 27 (73%) govore. Dakle skoro trećina ispitanika kojima su materinski jezici bili fijumanski i talijanski kod kuće ne koristi fijumanski. Ako se pobliže pogledaju podaci o obiteljima ispitanika koji ne govore u obitelji fijumanski, vidi se da 8 talijansko-fijumanska dvojezična ispitanika živi u jednojezičnim italofonim obiteljima čiji je udio 18,2%, a 2 ispitanika (4,5%) živi u hrvatsko-talijanskoj dvojezičnoj obitelji. Od 27 dovjezičnih fijumansko-talijanskih ispitanika koji u kući govore fijumanski 4 (10,8%) govore samo fijumanski, 3 ispitanika (8,2%) živi u dvojezičnim hrvatsko-fijumanskim obiteljima, 13 (35,1%) živi u fijumansko-talijanski dvojezičnim obiteljima, 5 (13,5%) živi u trojezičnim fijumansko-talijansko-hrvatskim obiteljima, 1 ispitanik (2,7%) živi u trojezičnoj talijansko-fijumansko-čakavskoj obitelji i 1 ispitanik (2,7%) živi u četverojezičnoj obitelji. Hrvatsko-talijansko-fijumanska trojezičnost prisutna je kod 10 ispitanika istraživanja s udjelom od 4,1%. Od 10 ispitanika samo jedan (10%) živi u obitelji u kojoj se ne govori fijumanski. U kućama 5 ispitanika (50%) se govori hrvatski i fijumanski, u jednoj se kući govori talijanski i fijumanski i u 3 kuće (30%) se u obiteljskoj komunikaciji koriste hrvatski, talijanski i fijumanski. Na kraju, četverojezični ispitanici žive u obiteljima koje su trojezične ili četverojezične. Iako je njihov broj mali u ovom uzorku svejedno vrijedi zabilježiti da su dvije obitelji ispitanika koji su naveli kao materinske jezike dva nacionalna jezika i dva dijalekta četverojezične dok je jedna trojezična (hrvatsko-fijumansko-čakavska). Pitanje Kada govoite fijumanski dijalekt? objedinjava u sebi ne samo mjesta gdje se fijumanski govori već posljedično i vrijeme te prilike da se fijumanski govori. Na što se više mjesta govori to je više vremena i prilika. Odgovori na pitanje kada ispitanici govore fijumanski analizirani su kroz nekoliko kategorija: kuća i obitelj; prijatelji govornici fijumanskog; okupljanja govornika fijumanskog; susjedi. Kategorija pod nazivom “na više mjesta” objedinjava više zaokruženih odgovora koje je upitnik nudio. Mogućnost zaokruživanja više odgovora i dopisivanja iznijedrila je veliki broj kombinacija ali i dodatna pojašnjenja ispitanika koja je moguće kvalitativno analizirati. Izbor ispitanika da zaokruže više dogovora objedinjen je pod kategorijom “na više mjesta”. Odgovori na ovo pitanje pokazuju govore li ispitanici fijumanski dijalekt samo u jednoj od navedenih kategorija ili ga koriste na više mjesta. U tom smislu fijumanski može biti: • idiom ograničene uporabe (kada odgovor predstavlja izbor jedne ponuđene mogućnosti koja nije obitelji kuća), • idiom obiteljske uporabe, • idiom proširene uporabe (kada odgovor predstavlja izbor od minimalno dva do maximalno 7 ponuđenih mogućnosti), • idiom koji se uopće ne koristi (kada su ispitanici izabrali odgovor nikada). Na ovo pitanje 236 (94,5%) ispitanika je odgovorilo dok 11 (4,5%) ispitanika nije. Udio uporabe u pojedinim mjestima uporabe fijumanskog dijalekta izračunat je na temelju onih ispitanika koji su odgovorili na ovo pitanje, dakle 236 ispitanika. 41 ispitanik (17,4%) govori fijumanski samo kod kuće i unutar obitelji, 9 (3,8%) ispitanika samo s prijateljima koji ga poznaju. 18 (7,6%) ispitanika je odgovorilo da ga nikada ne govore. 168 (71,2%) ispitanika je izabralo više odgovora. “Na više mjesta” znači da su ispitanici zaokružili više ponuđenih odgovora. Od 168 ispitanika koji su zaokružili više odgovora na ovo pitanje dobiveno je ukupno 90 kombinacija koje se mogu podijeliti u 6 skupina ovisno o broju izabranih odgovora koji odgovaraju mjestima na kojima govore fijumanski: 2 odgovora znači da fijumanski govore na dva mjesta, 3 odgovora znači da govore na 3 mjesta i tako dalje. Nadalje, dva izabrana odgovora uključuju prva dva mjesta iz ponuđenih odgovora po redu na kojem su ponuđeni u upitniku (“U kući”, “s obitelji i s prijateljima koji ga poznaju”), 3 odgovora prva tri mjesta i tako redom. U četvrtoj razini odnosa prema fijumanskom dijalektu: uporaba i komunikacijski prostor drugih jezika iz repertoara, osim na pitanje kada govore fijumanski, ispitanici su dogovorili i na pitanja koja se tiču uporabe hrvatskog jezika, talijanskog jezika i čakavskog dijalekta. U promišljanju odnosa ispitanika prema drugim jezicima iz repertoara koji čini ekolingvistički sustav u kojem je fijumanski tek jedan ekolingvistički čimbenik, istraživanje se fokusiralo na govornike koji su fijumanofoni u nekoj od tipologija koje dozvoljava četveorojezičnost ekolingvističkog sustava. Nakon pogleda na odgovore o uporabi pojedinog jezika/dijalekta, predstavljena je analiza odnosa fijumanofonih ispitanika prema pojedinom jeziku/dijalektu repertoara u odnosu na starost i u odnosu na materinski jezik. Na pitanje Kada govorite hrvatski? odgovorilo je 232 ispitanika od 247. Broj onih ispitanika koji su rekli da hrvatski govore samo na jednom od ponuđenih mjesta je iznimno mali, tek 11 (4,7%), dok je 194 (83,6%) ispitanika navelo da hrvatski koriste na više mjesta. 27 (11,6%) ispitanika je odgovorilo da nikada ne govore hrvatski. Duplo je više onih koji hrvatski nikada ne govore od onih ispitnika koji hrvatski govore samo u nekim prilikama. Na pitanje Kada govorite talijanski? odgovorilo je 217 ispitnika od 247. Broj onih ispitanika koji su rekli da talijanski govore samo na jednom od ponuđenih mjesta je 55 s udjelom od 25,3%, dok je 148 (68,2%) ispitanika navelo da talijanski koriste na više mjesta. 14 (6,5%) ispitanika je odgovorilo da nikada ne govore talijanski. Na pitanje o uporabi talijanskog jezika vidimo i statistički značajnu pojavnost dogovora koje su sami ispitanici dopisali kao mjesto na kojem govore hrvatski. 4% ispitanika govori talijanski samo u školi i 3,2% ispitniaka govori samo na poslu. Na pitanje Kada govorite čakavski? odgovorilo je 215 ispitnika od 247. Najveći je broj onih ispitanika koji su odgovorili da nikada ne govore čakavski (136 s udjelom od 63,3%), 22 (10,3%) ispitanika navelo da govori čakavski samo u nekim prilikama odnosno samo na nekim mjestima, a 57 (26,5%) ispitanika govori čakavski na više mjesta. Iako nema statistički značajnih mjesta i/ili prilika u kojima ispitanici govore čakavski, vrijedi zabilježiti što su ispitanici dopisali. Ispitanici koji su dopisali gdje (ili kada ili s kime) još (ili uopće) govore čakavski, učinili su to na fijumanskom ili na talijanskom jeziku. Uvijek je riječ o nastojanju da se precizira gdje se govori, s kim se govori ali i da se precizira odnos prema čakavskom. U petoj razini odnosa prema fijumanskom dijalektu: fijumanski kao mjesto uspostave jezične kulture, pitanjima Ako imate djecu i/ili unuke ucite li ih (ili ste ih učili) govoriti i sporazumijevati se na fijumanskom dijalektu? i Hoćete li učiti svoju djecu sporazumijevati se na fijumanskom dijalektu? htjeo se analizirati način na koji su ispitanici koji su roditelji i/ili bake i djedovi prenosili fijumanski dijalekt kao i hoće li ispitanici koji još nisu roditelji odnosno bake i djedovi prenositi fiumanski dijalekt na nove generacije. Trećim pitanjem Smatrate da je bitno prenositi fijumanski dijalekt s generacije na generaciju? zaokružen je pokušaj sagledavanja odnosa ispitanika i govornika fijumanskog prema fijumanskom kao idiom koji treba i/ili vrijedi koristiti u primarnoj socijalizaciji djece i unučadi. Iz rezultata pojedinih križanja odgovora iz ova tri pitanja dobivena je slika odnosa ispitanika prema fijumanskom. Ova su dva pitanja postavljena jedno nakon drugog i želja je bila razlikovati što su po tom pitanju učinili ispitanici koji imaju djecu i unuke i što kažu da će učiniti oni ispitanici koji još nemaju djecu i/ili unuke. Na pitanje poučavaju li ili jesu li poučavali djecu i/ili unuke govoriti i sporazumijevati se na fijumanskom dijalektu odgovorilo je 205 od 247 ispitanika. Osim što 42 ispitanika nije dalo odgovor na ovo pitanje, primijećuje se da je još 69 onih koji ne uče nikog govoriti i sporazumijevati se na fijumanskom. Udio onih koji nisu odgovorili je 17% dok je udio onih koji ne uče nikoga 27,9%. Od 205 ispitanika koji su odgovorili na ovo pitanje 33,7% izjavilo je da nikoga ne uče ili nisu učili fijumanskom dijalektu. 66,3% ispitanika aktivno prenosi u procesu primarne socijalizacije fijumanski dijalekt. Među 205 ispitanika koji su dali odgovor na ovo pitanje brojimo 66 (32,2%) ispitanika koji uče ili su učili djecu, 11 (5,4%) ispitanika koji uče ili su učili samo unuke i 59 (28,8%) ispitanika koji uče ili su učili i djecu i unuke. Na pitanje Smatraju li da je važno prenositi fijumanski dijalekt s generacije na generaciju? odgovorilo je 247 ispitanika. 245 ispitanika dogovorilo je da je važno prenositi fijumanski dijalekt s generacije na generaciju. U petoj razini odnosa prema fijumanskom dijalektu: fijumanski kao predmet spontanog jezično-političkog promišljanja istražen je odnos prema fijumanskom dijalektu poimanog kao mjesta promišljanja njegove ugroženosti i kao pokušaj sponatnog ekolingvističkog promišljanja ali i jezično-političkog planiranja na temelju osobnog sociolingvističkog iskustva. Pretposljednje pitanje iz upitnika eksplicitno postavlja pred ispitanike pitanje o njihovoj percepciji o tome da li fijumanski izumire. Ovo je pitanje zapravo uvod u obliku pitanja kojim su ispitanici trebali opredmetiti mogućnost ugroženosti fijumanskog u priliku da sami ukažu što po njihovom mišljenu treba učiniti u smislu očuvanja fijumanskog. Tako, nakon odgovora na pitanje smatraju li da je fijumanski ugrožen, ispitanici su u posljednjem pitanju upitnika mogli sami ponuditi mjere i/ili rješenja kojima će se fijumanski sačuvati. Nakon analize statističkih podataka dobivenih odgovorom na ovo pitanje i njihovih križanja, donesena je kvalitativna analiza slobodnih odgovora ispitanika na posljednje pitanje. Na pitanje smatraju li da je fijumanski dijalekt izumire na ovom prostoru odogovorilo je 217 od 247 ispitanika. 174 (80,2%) ispitanika je reklo da fijumanski izumire dok je 43 (19,8%) ispitanika reklo da fijumanski ne izumire. |
