Sažetak | Ovo istraživanje strategija prevođenja segmenata teksta koji sadrže tabu-teme u hrvatskim prijevodima anglofone dječje književnosti oslanja se na postavke deskriptivne paradigme znanosti o prevođenju i teorijskoga modela prevođenja kao prerađivanja (Lefevere 1985/2014). Cilj istraživanja bio je utvrditi mikrostrategije korištene u prevođenju segmenata izvornoga teksta koji sadrže tabu-teme rasne i etničke netrpeljivosti; religije; okrutnosti, nasilja i smrti; te tjelesnosti i bolesti, od pojave prvih ciljnih tekstova korpusnih djela do 2020. godine, ustanoviti izostavljaju li se ili drugačije modificiraju pojedine tabu-teme češće od drugih te postoje li korelacije između uočenih strategija njihova prevođenja i političko-ideoloških čimbenika koji su na primjenu strategija mogli utjecati. Slijedeći deduktivnu metodu prikupljanja bibliografskih podataka te pozivajući se na obrazovne i druge službene dokumente, kao i na prethodne spoznaje o dinamici pojavljivanja dječjih naslova u lektiri, oblikovan je reprezentativan paralelni korpus koji obuhvaća sljedećih deset lektirnih djela anglofone dječje književnosti: Pripovijest o doktoru Dolittleu, Petar Pan, Čarobnjak iz Oza, Šarlotina mreža, Knjige o džungli, Pustolovine Toma Sawyera, Pustolovine Huckleberryja Finna, Gulliverova putovanja, Mali lord Fauntleroy i Oliver Twist. U radu su analizirani hrvatski prijevodi nastali u trima razdobljima: a) od pojave prvog ciljnog teksta korpusnoga djela 1915. do 1945., b) od 1945. do 1990. i c) od 1991. do 2020. Pregledano je ukupno 191 izdanje, a podatci su, osim iz tekstova, crpljeni i iz peritekstova te prikupljani od ispitanika, prevoditelja i urednika, koji su sudjelovali u produkciji (ponovnih) prijevoda. S obzirom na širok i neujednačen raspon segmenata koji se protežu od razine pojavnice do razine cjelovitih odlomaka ili dijaloga, u radu se primjenjuje metoda usporednoga proučavanja izvornih i ciljnih segmenata, podatci se kodiraju uz pomoć taksonomije strategija i kvantitativno obrađuju te se dobiveni rezultati nadopunjuju kvalitativno obrađenim podatcima izdvojenima iz razgovora s ispitanicima. Istraživanje je ponudilo konkretne, složene nalaze o strategijama prevođenja segmenata koji sadrže odabrane tabu-teme. Utvrđeno je da je tabu-tema rasne i etničke netrpeljivosti tema od čijih se elemenata u odnosu na izvornik u sva tri razdoblja najčešće odstupalo u prijevodima, a tabu-tema tjelesnosti i bolesti druga tema po učestalosti intervencija u razdoblju od 1945. do 1990. S druge strane, u tabu-teme religije te okrutnosti, nasilja i smrti, o kojima već postoje opsežniji nalazi (usp. Pokorn 2012), znatno se rjeđe interveniralo od pretpostavljenoga, osobito uzevši u obzir da priroda odstupanja često nije bila takva da se elementi izostavljaju ili na drugi način neutraliziraju, nego su se i zadržavali, katkad pojačavali, ali i eksplicirali ili pojašnjavali edukativnim bilješkama ispod teksta. Takva raspodjela mikrostrategija navodi na zaključak da su, uz političko-ideološki utjecaj koji do izražaja osobito dolazi u drugome razdoblju i odražava se na pedagošku ideologiju o tome što je za dječjega čitatelja shvatljivo i prihvatljivo, na snazi i drugi, jezični i izvanjezični razlozi. Među jezične razloge valja ubrojiti leksičke praznine između engleskoga i hrvatskoga jezika koje se pojavljuju kao posljedica međukulturnih razlika te neopravdane kalkove. Među izvanjezične razloge valja uvrstiti odluke koje se donose i prije početka prevođenja određenoga teksta, a koje mogu biti uronjene u ideologiju u širemu (političkome) i u užemu (osobnome) smislu, pa se odraziti na odluke o potpunosti prijevoda ili pojedinim prijevodnim rješenjima. U tome je važnu ulogu mogla imati i vladajuća predodžba odraslih o djeci i djetinjstvu, kao i prijevodna tradicija koja je nekoć zagovarala veću slobodu zadiranja aktera u prijevodnome procesu u tekst kako bi se on što bolje uklopio u društvena strujanja. Relevantno je i pitanje izvornika jer neki od prevoditelja nisu bili svjesni da prevode već pročišćeni izvorni tekst, kao i pitanje naravi ukriženih izvornih tekstova, isprva predviđenih za odrasle, koji su postupno postali dijelom dječje književnosti, koja je mogla utjecati na to u kojoj će se mjeri ti tekstovi prilagođavati dječjemu čitatelju. Politička korektnost jedan je od čimbenika oko kojih su mišljenja prevoditelja i urednika podijeljena te bi ga bilo neophodno ispitati na većemu uzorku ispitanika kako bi se dobio bolji uvid u njegov utjecaj na prevođenje. Međutim, stječe se dojam da politička korektnost zasad još nije na razini kakvoj svjedočimo u drugim društvima zapadnoga kulturnog kruga te da njezina pojava u našemu društvu uglavnom proizlazi iz osobnih preferencija i stajališta. Naposljetku, izvanjezični razlozi mogu biti i objektivniji, pa se objava nepotpunoga prijevoda može objasniti i nedostatkom financijskih sredstava. Nalazi istraživanja jasno otkrivaju da se uočena odstupanja u prevođenju elemenata tabutema u odnosu na izvornik ne mogu podvesti isključivo pod ideološku cenzuru, nego da su u igri i brojni drugi razlozi. Istraživanje je relevantno u hrvatskome, ali i u međunarodnome kontekstu jer se sve češće proučavaju ideološki aspekti i njihov utjecaj na dječju književnost, osobito u poslijetranzicijskim zemljama. Interdisciplinarnost i sustavniji metodološki model proučavanja tabu-tema, kao i spoznaje dobivene ovim istraživanjem, pridonose razvoju i etabliranju znanosti o prevođenju s jedne strane te proučavanju dječje književnosti s druge. |
Sažetak (engleski) | The study of strategies for translating taboos in Croatian translations of Anglophone children’s literature builds on the postulates of descriptive translation studies and the theoretical model of translation as rewriting (Lefevere 1985/2014). The aim of the study was to determine the microstrategies used by translators to render taboos such as racial and ethnic discrimination; religion; cruelty, violence, and death; as well as bodily functions and pathological conditions, to establish whether certain taboo elements are omitted or altered more frequently than others, and whether any correlations between the observed strategies and political-ideological factors that could influence their use can be identified. The data were initially extracted from relevant bibliographies, educational and other official documents, as well as from previous studies on children’s literature and its inclusion on reading lists for Croatian primary schoolers, with a view to form a representative parallel corpus. The corpus is comprised of the following ten works of Anglophone children’s literature and their Croatian translations: The Story of Doctor Dolittle, Peter and Wendy, The Wonderful Wizard of Oz, Charlotte’s Web, The Jungle Books, The Adventures of Tom Sawyer, The Adventures of Huckleberry Finn, Gulliver’s Travels, Little Lord Fauntleroy, and Oliver Twist. In this study, a total of 191 editions were examined. These were published in three periods: a) from 1915 to 1945, b) from 1945 to 1990, and c) from 1991 to 2020. The data were also collected from peritexts and respondents, namely translators and editors, who took part in the production of (re)translations. Given the wide and varying range of segments, extending from tokens to entire passages or dialogues, the data were first coded using a proposed taxonomy of micro-strategies and then quantified. The results were complemented by a set of qualitative data obtained from interviews with translators and editors. The study produced specific and complex findings on the use of strategies for translating taboos. Most notably, the taboo of racial and ethnic discrimination had the highest frequency of interventions in all three periods, while the taboo of bodily functions and pathological conditions ranked second in the number of interventions in translations published from 1945 to 1990. As for the taboos of religion and of cruelty, violence, and death, which had previously been explored (cf. Pokorn 2012), fewer interventions were detected than expected. Not only were these elements rarely omitted or otherwise neutralised, but they were also retained, replaced by dysphemisms, and explicated or even explained in footnotes. Such distribution of micro-strategies in Croatian (re)translations suggests that, apart from the political-ideological factors brought to the forefront between 1945 and 1990 and then reflected in the pedagogical idea that children should be protected from anything that they are unable to understand or is deemed unacceptable for them, other linguistic and extra-linguistic reasons are also at play. The linguistic reasons to consider are lexical gaps between English and Croatian, resulting from intercultural differences, and unjustified calques. Among the extra-linguistic reasons are, for example, various decisions made even before a translation of a certain text is initiated, which may be immersed in ideology in a broader (political) and a narrower (personal) sense and affect the completeness of a translation or individual translation solutions. In this respect, the adult notions of children and childhood, as well as the translation tradition encouraging agents in the translation process to intervene more freely in the target texts so that they would be more in tune with social norms, might have played an important role. Another factor to keep in mind is the issue of the source text as translators were not aware they had translated a purified source text until much later. Further, the nature of crossover literature, i.e., source texts initially intended for adult readers, which gradually entered children’s literature, could have influenced the extent to which their translations were adapted to child readers. In addition, translators and editors were split in their views about whether political correctness could have had an impact on their decision-making. In this regard, it seems appropriate to seek insight from a larger sample of respondents. It appears, however, that political correctness in Croatia has not yet reached the level of Western societies. As per respondents, its occurrence in Croatian society chiefly stems from personal preferences and beliefs. Finally, extra-linguistic reasons may also be more factual. For example, translations can be published incomplete due to a lack of financial resources. These valuable findings imply that the observed interventions cannot be attributed solely to ideological censorship, but that numerous other motives are also involved. As ideology and its impact on children’s literature continue to generate discussion in post-transitional countries, this study assumes added importance not only in Croatia, but also internationally. By adopting an interdisciplinary approach and a more systematic methodological model for studying taboos in translations, the study contributes to a further development of translation studies on the one hand, and children’s literature studies on the other. |