Camille Cludel francuska je kiparica s kraja devetnaestoga stoljeća, poznata po ljubavnoj vezi s Augusteom Rodinom. Osim što je bila njegova ljubavnica, Camille mu je bila i učenica te je dvoje kipara zajedno dijelilo i atelje. U njihovom radu zasigurno postoje sličnosti, međutim, ono što Camille ističe jest prikrivena duhovnost koju prenosi u svojim skulpturama. Upravo taj element nudi promatraču doživljaj transcendentnog i priliku da na dubljoj razini proživi emotivnost odabranih tema njenih radova. U ranim godinama svog stvaralaštva izradila je skulpturu Valcer (1890.), jedno od svojih najdirljivijih djela. Skulptura prikazuje Camillein autoportret u zagrljaju Augustea Rodina, čija se tijela nalaze u bestežinskom stanju, uhvaćena u jednom prolaznom trenutku. Budući da umjetnice nisu imale pravo na sofisticiranu umjetničku obuku sa živim, golim modelima, ona je pokazala svu vještinu i minucioznost vidljivu u prikazima anatomskih detalja, a naknadno dodanom lepršavom draperijom okrunila je ovu skulpturu. Kroz dvije skulpture, Kloto (1893.) i Doba zrelosti (1898.), Camille je opisala naredni period svog života. Poistovjetivši se s mitološkom figurom Kloto, prikazala je svoju tragičnu i neizbježnu sudbinu. Doba zrelosti pak predstavlja izgubljeni ljubavni dvoboj u kojem Camille biva odbačena i ostavljena. Tajna njezinih skulptura bila je u otkrivanju vlastitih emocija koje je potom zabilježila u kamenu. Snažni osjećaji nakon pobačaja Rodinovog djeteta zauvijek su obilježili njezin život. Pokušaji da se iskupi radi tog čina pronašla je stvarajući više verzija Mala vlastelinska gospođica u kojima je vidjela svoje nerođeno dijete.