Inkluzivno obrazovanje može se definirati kao proces stjecanja znanja, razvijanja vještina, sposobnosti i stavova o prihvaćanju različitosti, razvijanju svih oblika solidarnosti i humanizacije odnosa usmjerenih na lakše i šire prihvaćenosti osoba s posebnim potrebama u društvu. U prosesu odgoja i obrazovanja inkluzija traži promjene i prilagodbe sustava kako bi svaki učenik bez obzira na svoje poteškoće i posebnosti mogao zadovoljiti svoje individualne potrebe. Inkluzija znači da učenik s teškoćama u razvoju neće biti dijete koje se izdvaja od prosjeka u negativnom smislu nego dijete koje ima svoje potrebe i koje uz osiguranje adekvatne pomoći može postizati svoje rezultate. Glavni cilj provedenog istraživanja je utvrditi razvija li se inkluzivno obrazovanje u Ekonomskoj i trgovačkoj školi u Dubrovniku ili se radi samo o integraciji učenika s teškoćama i što se sve može napraviti da bi se obrazovanje učenika s teškoćama unaprijedilo u ovoj školi. Rad sadržava pregled vrsta teškoća s kojim se djeca i učenici mogu suočavati od samog rođenja, primjere individualizacije i prilagobi koje nastavnici mogu koristiti u svom radu ovisno o teškoći učenika te stvaranje individualiziranih kurikula koji se temelje na kvalitetnoj inicijalnoj procjeni odgojno-obrazovnih potreba učenika i redovno praćenje rada i napretka učenika. U radu je prikazano stanje odgoja i obrazovanja učenika s teškoćama u Ekonomskoj i trgovačkoj školi u Dubrovniku. Definirane su slabosti i nedostaci u radu s učenicima s teškoćama, prepreke u razvoju inkluzije i predložene su mjere za unapređenje i razvoj inkluzivne kulture u školi.