Vasilij Vasiljevič Rozanov ruski je religiozni filozof i autor. U njegovom opusu prevladavaju teme obitelji, braka, seksa i religije. U filozofiji se približava tradicijama hegelijanstva, provlačeći kroz tekstove i frojdovske elemente. U religijskoj misli zagovara povratak idealima Staroga zavjeta i izravniju komunikaciju s božanskom osobom. Novozavjetnog Isusa Krista doživljava kao osobu koja je sušta suprotnost Bogu. Isus je pasivni i nestvaralački princip, dok je Bog aktivan i kreativno raspoložen, iz čega proizlazi i Rozanovljeva subverzivnost. Rozanov nastoji izmijeniti crkvu i vratiti je na starozavjetni put. Obitelj vidi kao temelj duhovnog razvoja pojedinca i temelj za nastavak Božjeg procesa – prokreacije, tj. stvaranja novih ljudi. Izrazito je ambivalentan i nedosljedan po pitanju židovskog naroda. Kao i mnogi njegovi suvremenici, Rozanov u Židovima vidi neprijatelje. Antisemitski stavovi mogu se iščitati iz poziva na čišćenje Europe od Židova. Oni su izolirani i getoizirani, te prema njegovom mišljenju svojim djelovanjem prijete europskoj civilizaciji i kulturi. Ipak, divi se nekim elementima njihove kulture i duhovnosti. Za razliku od kršćana, Židovi nisu u velikoj mjeri opterećeni pitanjem spasenja te štuju Stari zavjet koji je za Rozanova idealan životni priručnik za svakog čovjeka. Vasilij Vasiljevič se osvrtao i na srodne europske slavenske narode. Može ga se okarakterizirati kao panslavista i zagovornika ujedinjenja Slavena pod ruskim i pravoslavnim vodstvom.