Sažetak | U doktorskom radu analizira se turistička djelatnost Opatije tijekom međuratnog razdoblja i pod talijanskom upravom te utjecaj fašističke politike na njezin razvoj. Istraživanje je provedeno na temelju kritičke analize arhivskoga gradiva fondova u Državnom arhivu u Rijeci, Muzeju turizma u Opatiji, onovremenih tiskovina i novije literature koja se dotiče navedene problematike. Po završetku Prvog svjetskog rata pokreću se pregovori oko stvaranja novih državnih granica. Stoljetno nadmetanje talijanske i hrvatske strane za područje istočne obale Jadrana ogledalo se u pregovorima oko Istre, dijela otoka i dalmatinskog područja. Međutim, tajnim ugovorima 1915. godine i pobjedom Antante Italija je priskrbila dijelove istočne jadranske obale. Bez obzira na većinsko slavensko stanovništvo na tim područjima, odlučeno je da će se pripojiti Kraljevini Italiji. Jedno od novoosvojenih talijanskih područja bilo je i područje opatijske općine. Kao mondeno zimsko lječilište i odmaralište srednjoeuropske aristokracije, Opatija je predstavljala jedno od najprosperitetnijih područja Austro-Ugarske Monarhije. Često su je posjećivali srednjoeuropski bogati vlasnici plemićkih i kraljevskih titula, stoga se etablirala kao drugo najpoznatije europsko lječilište. Nakon 1918. godine i raspada Monarhije područje je dospjelo unutar talijanskih granica, što je značilo izmjene u upravi, migraciju stanovništva, izjednačavanje s talijanskim zakonodavstvom, promjenu uporabnog jezika te imena stanovništva i naziva mjesta. Budući da je turizam i prije Prvog svjetskog rata bio vodeća privreda opatijskog područja, njegova obnova nastavila se i tijekom talijanske uprave. Početno slabo ulaganje u razvoj opatijskog turizma i slab promet domaćih i stranih posjetitelja bili su posljedica složenih i nepovoljnih društveno-političkih i gospodarskih uvjeta u poslijeratnim godinama te je opće stanje razvoja i poslovanja opatijske rivijere bilo iznimno loše. Sredinom 1920-ih godina, zahvaljujući poboljšanoj situaciji na europskom kontinentu te postupnom gospodarskom oporavku zemalja iz kojih su dolazili strani turisti, povećava se broj ulaganja, inicijativa i propagandnih aktivnosti u cilju razvoja opatijske turističke privrede. Opatijski turizam slijedio je odrednice tadašnjeg talijanskog turizma na koji je utjecala i fašistička vlast. Opatija je zamišljena kao novo turističko odredište talijanskog stanovništva. Usporedno s time radilo se na jačanju talijanskog identiteta Opatije obilježavanjem najvećih talijanskih proslava, svečanosti i važnih datuma fašističkog kalendara. Poticalo se naseljavanje talijanskog stanovništva kao i izravnije povezivanje sa starim talijanskim pokrajinama. Mnoge pogodnosti i projekti fašističke vlasti, poput uvođenja narodnih vlakova, brojnih popusta i zalaganja pomoćnih fašističkih organizacija, odnosile su se i na opatijsko područje i trebale su povećati domaći turistički promet. No statistički podaci tijekom međuratnog razdoblja ukazuju na veći broj stranih posjetitelja u odnosu na talijanske turiste, što potvrđuje činjenicu da je Opatija, unatoč brojnim mjerama fašističke vlade, ostala međunarodno turističko odredište. Sustav je dozvoljavao takav razvoj situacije jer su strane valute bile značajne za razvoj područja i oporavak državnoga gospodarstva i navedeno ukazuje na ambivalentnost turističke politike unutar fašističkog političkog sustava. Lokalna vlast nastojala je raznim projektima oživjeti opatijsku rivijeru te propagandnim aktivnostima i planiranjem raznolikih manifestacija povećati turistički promet mjesta, dok su se potezi središnje vlasti prema opatijskom turizmu ogledali u povremenoj financijskoj pomoći, pokretanju raznih inicijativa za povećanje turističkog prometa na područja istočne talijanske granice te organiziranju različitih državnih i međunarodnih skupova. Zakonska regulativa koja se odnosila na turizam ograničavala je financijske mogućnosti turističke uprave, a posebno negativne konotacije na opatijski turizam imalo je donošenje protužidovskih zakona krajem tridesetih godina jer su Opatiju u velikom broju posjećivali strani turisti židovske vjeroispovijesti i u samom su gradu živjele židovske obitelji koje su dale veliki doprinos razvoju opatijskog turizma. Unatoč brojnim izazovima, nepovoljnoj gospodarskoj i političkoj situaciji te nedostatku financijskih ulaganja i potpore središnje vlasti, promišljali su se obnova i daljnji napredak opatijskog turizma. Fašistička je vlast svojim vrijednostima i zakonodavstvom utjecala na smjer opatijskog turizma, iako su se smjernice mijenjale radi gospodarskih potreba i zahtjeva. |
Sažetak (engleski) | This doctoral thesis contains an analysis of tourism activities in Opatija during the interwar period and under Italian governance, as well as the effect of fascist politics on the city's development. The research conducted was based on a critical analysis of archival materials in the State Archives in Rijeka, the Croatian Museum of Tourism in Opatija, periodicals from that era and more recent literature pertaining to the subject matter. At the end of World War I negotiations had started about creating new country borders. The struggle between Italy and Croatia for the eastern coast of the Adriatic had been going on for a century and continued with negotiations regarding Istria, a number of islands and parts of Dalmatia. However, through secret contracts from 1915 and the victory of the Triple Entente, Italy took possession of parts of the eastern Adriatic coast. Regardless of the majority Slavic population in the area, the decision was made to annex the territory to the Kingdom of Italy. One of the newly conquered Italian territories was the Municipality of Opatija. As a fashionable winter spa and vacation spot for Central European aristocracy, Opatija represented one of the most prosperous parts of the Austro-Hungarian Empire. It was often visited by rich Central European nobility and royalty, so it became renowned as the second most famous European spa resort. After 1918 and the fall of the Austro-Hungarian Empire, the territory fell within Italian borders which meant changes in management, population migration, adjustment to Italian laws, change of the language in use, changes in citizen and toponym names. As tourism had already been the leading economic activity of the Opatija region before World War I, its revitalisation also continued during Italian governance. The initial low investments in the development of tourism in Opatija, as well as low traffic by domestic and foreign guests was the results of complex and unfavourable socio-political and economic conditions in the post-war years. The general state of development and business of the Opatija Riviera was also particularly poor. In the mid 1920s, thanks to the improvement of the situation in Europe and the gradual economic recovery of countries from which foreign tourists had been arriving, the amount of investments, initiatives and marketing activities with the purpose of developing tourism in Opatija had increased. Tourism in Opatija followed the guidelines of Italian tourism at the time which was under the influence of the fascist government. Opatija was envisioned as a new tourist destination for Italians. At the same time, the Italian identity of Opatija was strengthened by marking the most important Italian celebrations, ceremonies and important dates in the fascist calendar. Italian immigration was encouraged, as well as more direct connections with old Italian regions. Many benefits and projects of the fascist government, such as the introduction of national trains, numerous subsidies and intercessions by adjunct fascist organisations, also pertained to the area of Opatija and was supposed to increase domestic tourism traffic. Statistical data of the interwar period, however, suggests a greater number of foreign than Italian visitors, which confirms that Opatija remained an international tourist destination regardless of the measures taken by the fascist government. The system allowed such a situation to develop as foreign currency was significant for the development of the area and the recovery of the national economy. This additional points towards an ambivalence in tourism policies within the fascist political regime. Local government used various projects in an attempt to revitalize the Opatija Riviera, conducted propaganda activities and planned diverse festivals to increase tourism traffic in the city, while the central government's contributions to tourism in Opatija were noted as occasional financial aid, establishing different initiatives to increase tourism traffic on the eastern border of Italy, as well as hosting many state and international assemblies. The legal framework pertaining to tourism limited the financial options of the tourism management, and particularly negative connotations struck tourism in Opatija following the enactment of anti-Semitic laws at the end of the 1930s as Opatija was visited by a large number of foreign Jewish tourists. Additionally, there were Jewish families living in Opatija who greatly contributed to the development of its tourism. Despite many challenges, an unfavourable economic and political situation, as well as a lack of financial investments and support from the central government, the revitalisation and further improvement of tourism in Opatija was nevertheless considered. The values and legislation of the fascist government impacted the direction of tourism in Opatija, although the guidelines changed in accordance with economic needs and demands. |