Naslov Prikazi, cenzura i recepcija ženskog akta u francuskom slikarstvu sredine devetnaestog stoljeća
Naslov (engleski) Representation, censorship and reception of the female nude in the mid-nineteenth century French painting
Autor Ana Šalinović
Mentor Sofija Sorić (mentor)
Član povjerenstva Sofija Sorić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Vinko Srhoj (član povjerenstva)
Član povjerenstva Antonija Mlikota (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zadru (Odjel za povijest umjetnosti) Zadar
Datum i država obrane 2020-12-17, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Povijest umjetnosti Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija
Sažetak Devetnaesto stoljeće, a posebice njegova sredina, predstavlja jedno od najburnijih razdoblja u francuskom društvenom i političkom životu. Posljedično, to je bio slučaj i na umjetničkom planu. Nekolicina umjetnika koji su djelovali u ovom razdoblju, a koji se nisu htjeli posvetiti konvencionalnim i akademskim slikarskim normama, tražili su nove načine izražavanja. Njihova djela težila su za intimnijim, realističnijim i momentalnim prikazima kakvi su bili nezamislivi na akademskim platnima izlaganima na godišnjem Salonu. Slikari su se konačno oslobodili okova mitoloških, biblijskih i alegorijskih prikaza te su počeli uvoditi stvarne, svakodnevne likove u svoja djela. Novi načini prikazivanja nisu zaobišli ženski akt koji je predstavljao jedan od temeljnih motiva slikarstva još od doba renesanse. Do sredine devetnaestog stoljeća nago žensko tijelo na platnu pripadalo je isključivo božicama, nimfama i drugim imaginarnim likovima. Sukladno tome, ono je uvijek bilo prikazano na toliko idealiziran način, da niti u jednom momentu ne bi šokiralo prosječnog promatrača bez obzira na prevladavajući stav o ženama i ženskom tijelu u tadašnjem društvu. Generacija slikara koja je djelovala sredinom i od sredine devetnaestog stoljeća donijela je novo poimanje o nagom ženskom tijelu na platnu. Ono je sad po prvi puta u povijesti slikarstva pripadalo stvarnoj ženi i bilo je savršeno u svojoj nesavršenosti. Ipak, ne i u očima tadašnje publike. Recepcija modernog akta od strane kako šire publike tako likovne kritike, bila je odviše negativna; Manetova Olimpija kao pripadnica marginaliziranog sloja društva i prostitutka nije imala što raditi na platnu; Courbetova Kupačica toliko je voluminozna i realistična da je stvarala osjećaj nelagode; Ingres je sa svojom Turskom kupelji otvorio prozor u „egzotični“ svijet Orijenta i donio prizor toliko intiman da je princeza Clotilde slikaru vratila ovo djelo smatrajući ga neprimjerenim.
Sažetak (engleski) The nineteenth century, and especially mid-century, represents one of the most turbulent periods in French social and political life. Consequently, this was also the case in the artistic field. A few artists who were active in this period and who did not want to devote themselves to conventional and academic painting norms sought new ways of expression. Their work aspired to more intimate, realistic and instantaneous depictions such as were unimaginable in comparison to academic canvases exhibited at the annual Salon. Painters finally freed themselves from the shackles of mythological, biblical, or allegorical depictions and began to introduce real, everyday characters into their depictions. New ways of depicting have not bypassed the female nude, which has been one of the fundamental motifs of painting since the Renaissance. Until the mid-nineteenth century, the naked female body on canvas belonged exclusively to goddesses, nymphs, and other imaginary characters. Accordingly, it was always portrayed in such an idealized way, that at no point would it shock the average observer regardless of the prevailing view of women and the female body in the society of that period. The generation of painters who worked in the mid and mid-nineteenth century brought a new notion of the naked female body to the canvas. Now for the first time in the history of Western painting, it belonged to a real woman and was perfect in its imperfection. However, not in the eyes of the audience at the time. The reception of the modern nude by both the general public and the art critics was too negative: Manet's Olympia, as a member of the marginalized stratum of society and a prostitute, had nothing to do on the canvas; Courbet’s Bather is so voluminous and realistic that it created a sense of unease; Ingres with his Turkish bath opened a window into the „exotic“ world of the Orient and brought the scene so intimate that Princess Clotilde returned this work to the painter deeming it inappropriate.
Ključne riječi
Ženski akt
kritika
francusko slikarstvo
Gustave Courbet
Édouard Manet
Jean-Auguste-Dominique Ingres
Ključne riječi (engleski)
Nude
critique
French painting
Gustave Courbet
Édouard Manet
Jean-Auguste- Dominique Ingres
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:162:675580
Studijski program Naziv: Povijest umjetnosti; smjerovi: znanstveni, konzervatorski i muzejsko-galerijski, znanstveni (jednopredmetni), konzervatorski i muzejsko-galerijski (jednopredmetni) Smjer: konzervatorski i muzejsko-galerijski Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: diplomski Akademski / stručni naziv: magistar/magistra povijesti umjetnosti (mag. hist. art.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Otvoreni pristup
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2021-02-05 13:25:34