| Sažetak | Rad se bavi istraživanjem intertekstualnih strategija u djelima suvremene hrvatske dječje književnosti. Intertekstualni se elementi u književnosti javljaju na više razina o čemu svjedoče svjetski, ali i hrvatski teoretičari. Polazeći od teorijskih postavki Viktora Žmegača, Pavla Pavličića i Dubravke Oraić Tolić, književni postupak intertekstualnosti detektira se u žanrovski raznolikim primjerima unutar odabranog korpusa hrvatske dječje književnosti: od basne, preko bajke, fantastične priče do romana. Suvremena je književnost pronašla uzore u književnoj tradiciji, od teme, likova, pa sve do stila pisanja. Međutim, hrvatski su književnici svojim djelima dodavali i nove segmente, što je uočljivo u odnosu klasične i suvremene basne, bajke, fantastične priče te romana. Na temelju ishodišnih književnih tekstova (Ezopa, La Fontainea, Charles Perraulta, braće Grimm i Ivane Brlić-Mažuranić), u radu su analizirana djela Jagode Truhelke, Nade Iveljić, Tomislava Ivkaneca, Zvonimira Baloga, Nade Zidar-Bogadi, Hrvoja Hitreca, Paje Kanižaja, Luke Paljetka, Željke Horvat-Vukelje, Zvonimira Baloga, Zorana i Eme Pongrašić, Sunčane Škrinjarić i Snježane Grković-Janović. Na odabranim književnim tekstovima uočene su i funkcionalno obrazložene intertekstualne strategije prisutne na razini fabule, tematike, likova, prostorno-vremenskog segmenta te idejnog sloja. Javljaju se dijakronijski i sinkronijski oblici intertekstualnosti, prevladava odmak od književne tradicije, prisutna su književna parafraziranja, ilustrativni oblici citatnosti te je uočljiva autoreferencijalna funkcija intertekstualnosti. Inkorporirajući određene elemente ishodišnih tekstova u svoje narative (postupcima parafraziranja i/ili citiranja), suvremeni autori hrvatske dječje književnosti stvorili su originalna književna djela, proširili tematsko-motivski i idejni okvir prilagođavajući ga ozračju vremena čime su se uklopili u suvremenu postmodernističku poetiku u dječjoj književnosti. |
| Sažetak (engleski) | This paper investigates intertextual strategies in the works of contemporary Croatian children's literature. Intertextual elements in the literature appear on different levels, which is stated by both foreign and Croatian theorists. Starting from the theoretical hypotheses of Viktor Žmegač, Pavlo Pavličić and Dubrakva Oraić Tolić, literary process of intertextuality can be detected in different genres inside of the corpus of Croatian children's literature, including fables, fairy tales, fantastical tales, and novels. Contemporary literature drew inspiration from literary tradition, including its themes, characters and writing style. However, Croatian writers added new segments to their works, which is seen in the relationship between classical and contemporary fable, fantasy tale, and novel. Based on starting literary works (Ezop, La Fontaine, Charles Perrault, Grimm brothers, and Ivana Brlić-Mažuranić), this paper analyses works of Jagoda Truhelka, Nada Iveljić, Tomislav Ivkanec, Zvonimir Balog, Nada Zidar-Bogadi, Hrvoje Hitrec, Pajo Kanižaj, Luko Paljetak, Željka Horvat-Vuelja, Zvonimir Balog, Zoran, and Ema Pongrašić, Sunčana Škrinjarić, and Snježana Grković-Janović. On the basis of these texts, intertextual strategies present at the level of the fable, themes, characters, space-time segment as well as conceptual layer have been observed and functionally explained. Diachronic and synchronic forms of intertextuality are also present, along with prevailing detachment from literary tradition, literary paraphrases, illustrative forms of citations, as well as a noticeable autoreferential function of intertextuality. Incorporating specific elements of the source texts in their narratives (using processes of paraphrasing or citation), contemporary authors of Croatian children's literature have created original literary works, expanded topic-and-motive-related content and conceptual framework adjusting it to the context of the period, including themselves in contemporary postmodernist poetics in children's literature. |
