Vransko jezero kod Biograda n/m je površinom najveće prirodno plitko jezero u Hrvatskoj s promjenjivim uvjetima saliniteta jer tijekom sušnih godina i niskih vodostaja dolazi do prodora morske vode u jezero. Salinitet jezera je uglavnom nizak (< 2 ‰), a dva značajna povećanja saliniteta su zabilježena tijekom 2008. (11,3 ‰ ) i 2012. g. (18,2 ‰). Glavni cilj ovog rada bio je odrediti sastav i strukturu zajednica makroskopskih beskralježnjaka dna (makrozoobentosa) na četiri postaje u litoralnoj zoni jezera (Crkvine-1, Drage, Prosika-1 i Jugovir) te na dvije postaje u dubljem dijelu jezera (Crkvine-2 i Prosika-2) u ožujku 2019. g., te utvrditi povezanost fizikalno-kemijskih čimbenika vode s prostornim i vremenskim promjenama sastava i strukture zajednica makrozoobentosa. Na istraživanim postajama prikupljeni su kvantitativni i kvalitativni uzorci makrozoobentosa pomoću ručne bentos mrežice (litoralna zona) ili Ekman-ovog grabila (dublja zona), a osnovni fizikalno-kemijski čimbenici vode izmjereni su korištenjem WTW sondi. Tijekom prethodnih pet godina (2014.-2018.) u Vranskom jezeru su prevladavali oligohalini uvjeti saliniteta (< 2 ‰), a takvi uvjeti zabilježeni su i tijekom ovog istraživanja. U zajednici su na svim litoralnim postajama dominirali trzalaci (Chironomidae, Diptera) što je karakteristično za oligohalino stanje, dok je tijekom razdoblja povišenog saliniteta u 2011. g. zabilježen veći udio rakova redova Amphipoda i Isopoda. Zabilježen je slab prostorni gradijent sastava i strukture zajednica od postaje Crkvine-1 (najniži salinitet) do postaje Jugovir (najviši salinitet). Detaljna analiza prikupljenih uzoraka (do nižih sistematskih kategorija) koja slijedi za cijelo razdoblje od 2011.g. do 2019. g. omogućiti će određivanje pogodnosti korištenja makrozoobentosa kao indikatora promjene saliniteta tijekom monitoringa ekološkog stanja jezera.