Temeljni cilj ovoga rada bio je prikazati upravljanje emocijama u ugostiteljstvu iz perspektive dramaturške teorije, a kroz usporedbu djelatnika koji rade u kafiću i restoranu. Rad se temelji na teorijskim pretpostavkama Arlie Hochschild i pojmu emocionalnoga rada kojeg definira u smislu mijenjanja tipa emocija koje osjećamo, a koji je česta pojava na radnim mjestima koja zahtijevaju neposrednu interakciju licem u lice. Pri tome se pojedincima nalaže prikazivanje emocija u skladu s emocionalnom kulturom i emocionalnom ideologijom pa tako postoje i neke tehnike emocionalnoga rada: površinsko glumljenje, dubinsko glumljenje, kognitivni rad i tjelesni rad. Međutim, potiskivanje određenih emocija može odstupati od unutarnjih osjećaja što može dovesti do samootuđenja i alijenacije. Kao jedna od djelatnosti koja zahtijeva neposrednu interakciju licem u lice je i ugostiteljstvo u kojoj je odnos između gosta i djelatnika te njihova komunikacija važna za uspješno poslovanje i radnu kvalitetu. Prema tome, u ovome je istraživanju korišten polustrukturirani intervju na šest sugovornika koji rade u kafiću i restoranu kako bi se dobio što bolji uvid u istraživani fenomen. Istraživanje je provedeno 2019. godine te je ono pokazalo kako ugostiteljski djelatnici ne doživljavaju alijenaciju na svom radnom mjestu, u smislu kako ju je definirala Hochschild te da, unatoč tome što je ugostiteljstvo stresan posao, djelatnici iskazuju ukupno zadovoljstvo svojim radnim mjestom. Također, znatne razlike između kafića i restorana nisu se izdvojile. Vrijednost ovog rada jest u tome što nije pronađeno niti jedno istraživanje koje se bavi ovom temom isključivo u djelatnosti ugostiteljstva.