Psihičke promjene u starosti ovise o utjecaju civilizacije, odnosu kulture i društva prema starijim osobama, napretku tehnologije, socijalno ekonomskim promjenama, gubitku zdravlja, simptomima i znakovima bolesti i individualnom pristupu i doživljavanju starosti. Psihološke promjene starijih osoba odnose se na percepciju, intelektualne sposobnosti i psihičku inkontinenciju. Pri starenju dolazi do promjena u središnjem živčanom sustavu , neke od njih mogu biti uzrokovane demencijom, promjenom u kognitivnim (spoznajnim) sposobnostima u bolesnika s organskom bolesti u središnjem živčanom sustavu. U kliničkim pojavnostima se mogu razlučiti tri glavne vrste grupe demencija, a to su Alzheimerova, vaskularne i demencije uslijed drugih bolesti (kao što su Parkinsonova bolest, AIDS, Pickova ili Creutzfeld-Jakobova). Europske i hrvatske gerontološke spoznaje potvrdile su da stariji čovjek predstavlja iskoristivi potencijal za prijenos zdravlja, umijeća, vještina i radnog iskustva na sve generacije. „Upravo individualni pristup i prihvaćanje starenja i promjena koje ono donosi je od iznimne važnosti u prevenciji psiholoških smetnji, također uvođenje mjera socijalne politike koje će biti usmjerene na poboljšanje mjera socijalne, zdravstvene, psihosocijalne i pravne skrbi s ciljem povećanja kvalitete života starijih (4).“