Naslov Lik svećenika kao nositelj preporodnog i postpreporodnog ideologema u spjevovima Ivana Mažuranića i Luke Botića
Naslov (engleski) The character of a priest as the carrier of the revival and postrevival ideologeme in the poems of Ivan Mažuranić and Luka Botić
Autor Jelena Jovanović
Mentor Kornelija Kuvač-Levačić (mentor)
Član povjerenstva Denis Vekić (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstva Kornelija Kuvač-Levačić (član povjerenstva)
Član povjerenstva Ana Vulelija (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj Sveučilište u Zadru (Odjel za kroatistiku) Zadar
Datum i država obrane 2019-09-30, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana HUMANISTIČKE ZNANOSTI Filologija
Sažetak Cilj ovog rada bio je istražiti različitost ideologemskih strujanja dvaju autora, Ivana Mažuranića i Luke Botića. Na samom početku rada prikazali smo definicije ideologema različitih svjetskih i hrvatskih teoretičara, te smo se prilikom analize konkretnih dijelova rada vodili definicijama svjetskih teoretičara, pretežno bugarske lingvistice Julie Kristeve, te ruskih teoretičara Mikhaila Bakhtina i Pavela Medvedeva. Potom smo napravili zaokret ka 19.stoljeću i upoznali se sa temeljnim odrednicama kako preporodnog tako i postpreporodnog razdoblja u kojem su dakako, stvarali već spomenuti autori. Ivan Mažuranić stvara u vrijeme preporoda, vrijeme kada je buđenje nacionalne svijesti u punom jeku, kada se autori odmiču od individualizma, naglašavajući bit kolektiva, vjere i nade u bolje sutra. Luka Botić pak stvara u vrijeme postpreporodnog razdoblja kada se tendencija mijenja. Važnost kolektiva zamijenjena je individualnim, klasična stereotipizacija Turaka iz prethodnog razdoblja zamijenjena je novim značajkama, što smo najbolje vidjeli na primjeru Botićeva djela Bijedna Mara. Za razliku od Mažuranića koji u svom djelu Smrt Smail – age Čengića na Turke gleda isključivo kao na neprijatelje i koji njihovo oličenje zla predstavlja u liku poludemonskog age, Botić se odmiče od takvih svjetonazora, te ne gleda na Turke isključivo kao neprijatelje, već preko ljubavnog odnosa pokušava predstaviti kako ratna previranja između kulturnih krugova ne donose nikakvu dobrobit. U posljednjem poglavlju dobili smo potpuni uvid u različitost ideologemske podloge ovih dvaju autora i to preko najznačajnijeg lika u spjevovima, lika svećenika. Mažuranićev svećenik u svom govoru naglašava važnost slobodnog naroda i slobodne zemlje, a sloboda je jedino ostvariva putem rata i ratnih previranja, jer je to časna borba, dostojna i smrti za narod i domovinu. Botić pak prelazi te nacionalne i političke okvire i zalaže se za one duhovne, ukorijenjene vrijednosti, ljubav, slobodu, bratstvo te vjersku snošljivost.
Sažetak (engleski) The main aim of this thesis was to determine the differences between the ideologeme drifts of two authors, Ivan Mažuranić and Luka Botić. At the very beginning of this thesis we defined ideologemes of various foreign and Croatian theoreticians, and during the analysis of concrete parts of this thesis we were led by the definitions of foreign theoreticians, mostly Bulgarian linguist Julie Kristeve, as well as Russian theoreticians Mikhail Bakhtin and Pavel Medvedev. After that we switched to 19th century and became acquainted with the main characteristics of both pre-National Revival as well as post-National Revival periods in which the mentioned authors created. Ivan Mažuranić wrote in the time of Croatian National Revival when the national consciousness was at its highest peak, when authors became distant from individualism, highlighting the importance of collective, faith and hope for a better tomorrow. Luka Botić, on the other hand, created in the time of post-National Revival when the tendencies altered. The importance of collective was replaced with the individualism, classic stereotypes of Turks from the previous ages were replaced with new features, with the best example of Botić’s writing “Miserable Mara”. Unlike Mažuranić, who in his epic poem “The Death of Smail-aga Ćengić” considered Turks as opponents and represented their evil in the character of a half-demonic aga, Botić detached himself from such a worldview and reckoned Turks not exclusively as enemies, but through love relationship tried to depict war between different cultures as useless. In the last chapter we gained a complete insight into the ideologemic diversity of these two authors through the most relevant figure in epic poems, the character of priest. Mažuranić’s priest in his speech highlights the importance of an independent nation and free county, where freedom is only achievable through war, because war is an honorable struggle, worth even dying for unconstrained nation and country. Botić, however, exceeds these national and political frames and advocates spiritual ones, common values, love, freedom, fraternity and religious tolerance.
Ključne riječi
ideologem
preporodno doba
postpreporodno doba
Mažuranić
Botić
kršćani
muslimani
sterotipizacija
sloboda
ljubav
vjerska ne/snošljivost
Ključne riječi (engleski)
ideologeme
pre-National Revival
post-National Revival
Maţuranić
Botić
Christians
Muslims
stereotypes
freedom
love
religious in/tolerance
Jezik hrvatski
URN:NBN urn:nbn:hr:162:251673
Studijski program Naziv: Hrvatski jezik i književnost (jednopredmetni) Vrsta studija: sveučilišni Stupanj studija: preddiplomski Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) hrvatskog jezika i književnosti (univ. bacc. philol. croat.)
Vrsta resursa Tekst
Način izrade datoteke Izvorno digitalna
Prava pristupa Pristup korisnicima matične ustanove
Uvjeti korištenja
Datum i vrijeme pohrane 2019-10-10 13:57:06