Slunjski (2013) je samopouzdanje definirala kao skup vještina koje nas potiču da ustrajemo u svojim nastojanjima, a Miljković i Rijavec (2002) smatraju kako je samopouzdano dijete sposobno razmišljati, donositi odluke i rješavati probleme. U uvodu ovoga rada napisano je kako je povratna informacija koju dijete dobije od roditelja, učitelja, prijatelja, trenera, odnosno značajnih drugih itekako važna i jedan je od čimbenika koji utječu na razvoj samopouzdanja, a događaji iz djetinjstva i mladosti također imaju svoju ulogu u oblikovanju samopouzdanja i samopoštovanja. Upravo zbog toga je učiteljeva uloga značajna i prisustvo pozitivne ili odsustvo negativne povratne informacije razvija sve aspekte samopouzdanja, samopoštovanja, a osim toga, njome učitelj potiče i bolji školski uspjeh. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati povezanost učiteljske povratne informacije i samopouzdanja i samopoštovanja učenika. Ispitanici su bili učenici četvrtih razreda osnovnih škola na području Zadarske županije. Sudjelovalo je 246 učenika, od toga 122 djevojčice i 119 dječaka. Za potrebe istraživanja konstruiran je mjerni instrument koji se sastoji od skale za mjerenje učiteljskih povratnih informacija, skale samopouzdanja i skale samopoštovanja (Vizek-Vidović i Kuterovac-Jagodić, 1996). Rezultati su pokazali da je u toj dobi samopouzdanje i samopoštovanje učenika visoko, te da je pozitivna povratna informacija više zastupljena od negativne povratne informacije. Također, utvrdili smo da se u toj dobi dječaci i djevojčice ne razlikuju u samopouzdanju i samopoštovanju, te smo došli do zaključka da su pozitivna povratna informacija, negativna povratna informacija i školski uspjeh značajni prediktori svih aspekata samopouzdanja, samopoštovanja i spremnosti učenika na traženje pomoći.