Amputacija je odstranjenje oboljelog ili ozlijeđenog dijela tijela s ciljem spašavanja života bolesnika jer može životno ugroziti čovjeka. Prilikom raspadanja tkiva dolazi do trovanja organizma, što za posljedicu ima širenje infekcije na druga tkiva i organe (1). Amputacija donjih ekstremiteta radi se u svrhu eliminacije ekstremiteta koji je zahvaćen najčešće perifernom vaskularnom bolesti, zatim infekcijskom nekrozom, tumorom, uslijed traumatskih ozljeda ili prirođenih malformacija. CILJ RADA: Prikazati ulogu medicinske sestre kod provedbe zdravstvene njege bolesnika s amputacijom donjih ekstremiteta. RASPRAVA: Amputacija je postupak koji obuhvaća uklanjanje dijela kože, potkožnog tkiva, mišića, žila, živaca i naposljetku kosti. Osnovni cilj rehabilitacije osoba s amputacijama jest pomoć u prilagodbi bolesnika na tjelesni nedostatak i oblikovanju novih životnih navika i načina života (2). Zdravstvena njega bolesnika nakon operacije uključuje inspekciju i previjanje rane, inspekciju drenažnog sadržaja, mjerenje vitalnih funkcija, prevenciju komplikacija dugotrajnog ležanja, pomoć pri održavanja osobne higijene, edukaciju bolesnika i njegove obitelji. ZAKLJUČAK: Amputacija donjih ekstremiteta također uzrokuje veće psihičke probleme od amputacije gornjih ekstremiteta, jer je potreba za tjelesnom aktivnošću jedna od temeljnih ljudskih potreba. Neposredno nakon amputacije kod većine bolesnika javlja se tjeskoba, potištenost i sumnja. Također se javlja i fantomska bol koja se definira kao bol u nepostojećem dijelu tijela (2). Konačni cilj bi bila uspješna reintegracija protetički zbrinute osobe s amputacijom u život koji je stilom i kvalitetom što sličniji onom koji je prethodio amputaciji (3).