Tema ovog diplomskog rada su komentari IV. knjige, najvećeg svjetskog i rimskog epigramatičara Marka Valerija Marcijala. Marcijal pripada četvrtom razdoblju ili srebrenom vijeku u rimskoj književnosti i tom dobu Marcijal je postao najveći zaslužnik za stvaranje i oblikovanje novog književnog oblika - epigrama. Marcijal je postao simbol epigrama i utjecao je na mnoge autore, koji su se bavili tim književnim oblikom u kasnijim razdobljima književnosti. Marcijal je IV. knjigu posvetio caru Domicijanu koji je imao jednu od glavnih uloga u IV. knjizi. Osim cara, smrt, književnost, posvetni epigrami te satirični epigrami su bile glavne teme u IV. knjizi. Glavni motivi u satiričnim epigramima su: tjelesni nedostaci, miris tijela, lažna čistoća, erotika, ženska rasipnost, nasljedstvo i lov na imovinu. IV. knjiga ima 89. epigrama i najviše ih je napisano u elegijskom distihu (64), zatim u falečkom jedanaestercu (19), a najmanje u holijambu (6). U epigramima se može dosta pronaći grecizama, neologizama, umanjenica, igra riječi te stilskih figura: ironija, metafora, metonimija, antiteza, asonanca, itd.