| Sažetak | Rad pod naslovom Ideološke i političke mijene u Narodnoj (hrvatskoj) stranci (1879.-1905.) obrađuje ideologiju i djelovanje navedene političke stranke u navedenom razdoblju njezina postojanja. Narodna stranka je djelovala u austrijskoj pokrajini Dalmaciji, a na političku scenu je stupila početkom šezdesetih godina 19. stoljeća. Austrijska Dalmacija je u to vrijeme bila gospodarski i kulturno slabo razvijena te politički i prometno odvojena od ostalih hrvatskih pokrajina. U javnom životu pokrajine dominirao je talijanski jezik. Dalmatinski narodnjaci su bili prva politička opcija koja se zalagala za sjedinjenje pokrajine s banskom Hrvatskom i za pretvaranje materinjeg jezika većine dalmatinskog stanovništva u dominantni jezik pokrajinskog javnog života. Bilo je to vrijeme oblikovanja modernih nacija, a u Dalmaciji su se tada počele oblikovati tri nacije: hrvatska, srpska i talijanska. Narodna stranka je u početku svojeg postojanja okupljala dalmatinske etničke Hrvate i Srbe, koji su se zajedno suprotstavljali autonomaštvu i dominaciji talijanskog jezika u pokrajini, ali budući da su Srbi prolazili kroz proces vlastite nacionalne integracije, njihove nacionalne težnje su se počele razlikovati od onih koje su gajili Hrvati, te se u Narodnoj stranci 1879. godine dogodio raskol po nacionalnoj osnovi. Srbi su istupili iz stranke i osnovali vlastitu stranku pod imenom Srpska narodna stranka na Primorju. Uslijedile su godine prepiranja i političke borbe između narodnjaka i Srba, a s druge strane su na dalmatinskoj političkoj sceni i dalje djelovali autonomaši, također politički protivnici narodnjaka, koji su s vremenom sve otvorenije iskazivali talijanski nacionalni identitet, koji su im narodnjaci stalno osporavali. Narodna stranka je od 1870. godine bila vladajuća stranka u Dalmaciji, a 1879. godine je postala dio parlamentarne većine i u bečkom Carevinskom vijeću. Kao takva je većinu vremena održavala bliske veze sa središnjom austrijskom vladom, a njezina politika je često prelazila u oportunizam. Narodnjačka ideologija se tijekom vremena mijenjala, a značajnu promjenu je doživjela 1889. godine, kada je usvojen novi stranački program i kada je stranka promijenila ime u Narodna hrvatska stranka, čime se označila kao opcija koja zastupa one stanovnike Dalmacije koji sebe u nacionalnom smislu smatraju Hrvatima. Međutim, nezadovoljstvo dominantno oportunističkom politikom prema bečkoj vladi izazivalo je nezadovoljstvo u stranci, zbog čega je 1892. godine skupina narodnjaka istupila iz stranke. Ti su zastupnici dvije godine kasnije pristupili tada tek utemeljenoj dalmatinskoj Stranci prava, a pojava te stranke je za narodnjake predstavljala velik izazov. Uslijedila je borba za naklonost dalmatinskih Hrvata jednoj ili drugoj opciji, često obilježena žestokim sukobima u zadarskom i bečkom parlamentu te stranačkim tiskovinama. U toj borbi su narodnjaci bili u prednosti, dijelom i zato što ih je podupirala bečka vlada, ali pravaške ideje su uzimale sve više maha u Dalmaciji. Naposljetku su se Narodna hrvatska stranka i Stranka prava 1905. godine spojile u jednu stranku, što je bila posljedica ogromnog nezadovoljstva načinom na koji austrijske vlasti tretiraju Dalmaciju u gospodarskom, političkom i jezičnom smislu. Povijest Narodne (hrvatske) stranke završava tim spajanjem stranaka, a cilj ovog rada je objasniti kako je ta stranka, nastala kao društveni pokret koji je okupljao sve koji su se u Dalmaciji zalagali za sjedinjenje s banskom Hrvatskom i uvođenje „narodnog“ jezika u javni život, pod utjecajem procesa usložnjavanja političkih zahtjeva i diferencijacije političkih opcija, naposljetku pretvorila u političku stranku u užem smislu, koja zastupa samo jedan dio dalmatinskog stanovništva. Da bi se utvrdilo koji je to točno dio, koristit će se prozopografska analiza, odnosno metoda kolektivne biografije, a također će se analizirati i stranačka organizacija. |
| Sažetak (engleski) | The paper entitled Ideological and Political Changes in the (Croatian) National Party (1879- 1905) deals with the ideology and activities of the said political party in the said period of its existence. The People's Party was active in the Austrian province of Dalmatia and entered the political scene at the beginning of the 1860s. At that time, Austrian Dalmatia was economically and culturally poorly developed and separated from other Croatian provinces both politically and by traffic. The Italian language dominated the public life of the province. Dalmatian Narodnjaci were the first political option that advocated for the unification of the province with northern Croatia and for turning the mother tongue of most of the Dalmatian population into the dominant language of the province's public life. It was the time of the formation of modern nations, and three nations began to form in Dalmatia: Croatian, Serbian, and Italian. At the beginning of its existence, the National Party gathered Dalmatian ethnic Croats and Serbs, who together opposed autonomism and the dominance of the Italian language in the province, but since the Serbs were going through the process of their own national integration, their national aspirations began to differ from those that cultivated by the Croats, and in 1879 underwent a nationally motivated schism. The Serbs left the party and founded their own party called the Serbian National Party on the Primorje. Years of bickering and political struggle between the Narodnjaci and the Serbs followed, and on the other hand, the autonomists, also political opponents of the Narodnjaci, continued to operate on the Dalmatian political scene, and over time more and more openly expressed the Italian national identity, which the Narodnjaci constantly challenged. The National Party was the ruling party in Dalmatia from 1870, and in 1879 it became part of the parliamentary majority in the Imperial Council of Vienna. As such, it maintained close ties with the central Austrian government most of the time, and its politics often veered into opportunism. The ideology od Narodnjaci has changed over time, and it experienced a significant change in 1889, when a new party program was adopted and the party changed its name to the Croatian National Party, marking itself as an option that represents those inhabitants of Dalmatia who consider themselves Croats in the national sense. However, dissatisfaction with the dominantly opportunistic policy towards the Viennese government caused discontent in the party, which is why in 1892 a group of members left the party. Two years later, these deputies joined the then newly founded Dalmatian Party of Rights, and the appearance of that party represented a great challenge for the Narodnjaci. What followed was a struggle for the favor of the Dalmatian Croats on one or the other option, often marked by fierce conflicts in the Zadar and Vienna parliaments and in the party press. In that struggle, the Narodnjaci were at an advantage, partly because they were supported by the Viennese government, but right-wing ideas gained more and more momentum in Dalmatia. Finally, the Croatian National Party and the Party of Rights merged into one party in 1905, which was the result of enormous dissatisfaction with the way in which the Austrian authorities treated Dalmatia in economic, political and language terms. The history of the (Croatian) National Party ends with this merger of the parties, and the aim of this paper is to explain how that party, that was created as a social movement that gathered all the Dalmatians who stood for unification with northern Croatia and the introduction of the "people’s" language into public life, under the influence of the process of complication of political demands and differentiation of political options, eventually turned into a political party in the narrower sense, which represented only one part of the Dalmatian population. To determine exactly which part, a prosopographical analysis, i.e. a method of collective biography, will be used, and the party organization will also be analyzed. |
