Distopijski žanr jedan je od najpopularnijih žanrova prošlog stoljeća. Specifični način na koji ovaj žanr prikazuje svijet, korupciju i nepravdu privukao je mnoge čitatelje koji su žudjeli za drugačijim oblicima zanimacije. Međutim, ovakve distopijske naracije također privlače čitatelje koji žele analizirati društvo, način na koji ono djeluje, mijenja se i razvija, kao i načine na koji te promjene utječu na naš svakodnevni život. Obzirom da se inspiracija mnogih distopijskih romana krije u ratu, kulturi, političkim i ekonomskim promjenama, kao i tiranskim vladama, nije iznenađujuće to što brojni distopijski romani analiziraju društva u kojima stanovnici pate zbog specifičnih oblika nepravde. Ovakvi oblici nepravde direktno uzrokuju osjećaj nemoći i nesreće u životima pojedinaca, čineći ih pesimističnima i depresivnima. Kada razmišljamo o korijenima inspiracije za distopijski roman, primjećujemo kako oni kritiziraju i analiziraju najgore dijelove našeg društva. Svaki roman posjeduje svoj oblik pravde, te se svaki nepravedni postupak sudi na temelju njihovog jedinstvenog zakona, odnosno njihove jedinstvene pravde. Upravo odavde proizlazi pitanje „što je pravednost?“ i „je li zakon pravedan?“. Kako bi mogli ispravno odgovoriti na ova pitanja, ovaj rad analizira brojnu literaturu prvo promatrajući što je zakon, što je točno pravda, kako su ova dva pojma povezana, jesu li uopće povezani te je li moguće utvrditi što je pravedno. Odgovori na mnoga od ovih pitanja dobiveni su kroz analize romana George Orwell-a 1984, Aldous Huxley-a Vrli Novi Svijet i Ray Bradbury-a Fahrenheit 451.