Sažetak | Točan opis fenomena metafore koji bi zahvatio svo bogatstvo njezinih aspekata predstavlja izazov s kojim se razne teorije jezika na različite načine hvataju u koštac otkako je Aristotel postavio temelje promišljanja fenomena. Na ramenima brojnih filozofskih i lingvističkih doprinosa, u drugoj polovici 20. stoljeća gradi se kognitivnolingvistička teorija metafore, koja je pozicionira u ljudski um, kao jedan od važnih kognitivnih mehanizama koji nam pomažu u razumijevanju svijeta. Premda je njezina vrijednost u vidu sveobuhvatnog opisa metafore neporeciva, sada već „klasična“ teorija konceptualne metafore pokazala se nedostatnom da primjerno objasni nijanse fenomena, što dovodi do posvećivanja veće pozornosti kontekstu, što sa sobom povlači i metodološke zahtjeve. Razvoj takvih novih orijentacija unutar šireg okvira kognitivnolingvističkog pristupa metafori predstavlja i teorijsko-metodološki model metafore kao pojave koju čine tri jednako važne dimenzije koje valja istraživati zasebno – jezična, konceptualna i komunikacijska – kako bi se dobila cjelovita slika metafore za čije su postojanje ključne i karakteristike jezičnog izraza i komunikacijska svrha uporabe koliko i razmjerno stabilan sustav predodžbi. Kognitivnolingvistički pristup metaforama pružio je i svježe perspektive istraživanjima metafora u književnosti, kao jednom od tipova diskursa kojeg čini specifičan skup osobina, koliko inherentnih toliko i sadržanih u našim očekivanjima. Podsjetio je na zajedničko ljudsko, kognitivne mehanizme koji vežu autore i čitatelje, omogućio prepoznavanje svima nam poznatih konvencionalnih metaforički predodžbi u pozadini autorske kreativnosti. Međutim, i u tome se području javlja potreba za posvećivanju više pozornosti kontekstu, uzimanju u obzir svih metafora određenog koncepta, a ne samo onih koje smo naviknuli smatrati „književnima“ kako bi se dobio potpun uvid u metafore određenog djela i shvatile granice općeg i individualnog. Cilj je ovog rada istražiti metafore ŽIVOTA u odabranim proznim djelima ruske književnosti nastalima u periodu staljinizma primjenom prilagođenog trodimenzionalnog modela metafore. Rad odgovara na pet istraživačkih pitanja: mogućnost dominantne metafore ŽIVOTA na razini jednog djela, postojanje koherentne predodžbe ŽIVOTA na razini djela, sličnosti među metaforama ŽIVOTA na razini korpusa, sociopolitička motivacija sličnosti/razlika i utemeljenost kategorizacije djela kao „prosovjetskih“ i „antisovjetskih“ u kontekstu metaforičkih predodžbi ŽIVOTA u njima. Tako zacrtan cilj i istraživačka pitanja ostvaruju znanstveni doprinos rada na metodološkoj i praktičnoj razini. U teorijskom dijelu rada predstavljena je prilagodba trodimenzionalnog modela metafore koja na svakoj razini uključuje sljedeće: 1. Jezična razina – pozicioniranje metaforičkog izraza na maksimalnu razinu fraze, vodeći se pri tome i dalje koracima provjere inkogruentnosti značenja na temelju kontrolnog korpusa, primarno rječnika ruskog jezika, pri čemu se uzimaju u obzir njihove specifičnosti definiranja značenja 2. Konceptualna razina – primjena spoznaja kognitivne gramatike na analizu jezičnih struktura, čime se poštuje kognitivnolingvistička teorijska usklađenost modela 3. Komunikacijska razina – analiza svrhovitosti metafora, odnosno funkcije koje je ostvarena, što zadovoljava ograničenja tekstualne analize Na praktičnoj razini model je primijenjen na koncept ŽIVOT u izabranim ruskim proznim djelima staljinističkog perioda Sovjetskog Saveza, koje smo uvjetno podijelili na skupinu „antisovjetskih“ i „prosovjetskih“. U prvom, opsežnijem dijelu istraživanja primjenom korpusnog alata NKRJ izvršena je pretraga leme žizn' (život) i analiza je time ograničena na metafore unutar rečenica u kojima se pojavnice javljaju. Utvrđeno je da su u korpusu, što je u skladu s književnim diskursom, direktne metafore iznimno rijetke. Utvrđeno je da ne postoji jedna dominanta metafora ŽIVOTA na razini djela, iako komunikacijska razina ukazuje na istaknutost određenih domena u odnosu na druge. Kao najzastupljenije na razini korpusa identificirane su shematične metafore ŽIVOT JE SPREMNIK, ŽIVOT JE PREDMET (U/IZVAN SPREMNIKA), ŽIVOT JE PUT i personifikacije. Najzastupljenije specifičnije metafore one su PUTOVANJA, DRAGOCJENOG PREDMETA, VODE i SUKOBA. Potvrdili smo da shematičnost metafore proširuje njezinu uporabu na veći broj djela, dok je specifičnost sužava, a taj odnos prati i odnos konvencionalnosti/inovativnosti. Pokazali smo da u analizi komunikacijskih uzoraka valja uzeti u obzir i koje su komponente metafore istaknute. Razlike u tome pogledu među djelima postoje, no premda odabire treba shvatiti u kontekstu kanona socijalističkog realizma kojega su „prosovjetska“ djela uglavnom poštivala, većina se metafora u korpusu može objasniti zajedničkim ljudskim iskustvom, širom ruskom kulturnim iskustvom i, u slučaju visoko specifičnih metafora, autorskom individualnošću, koja također ne pokazuje znakove sociopolitičke motivacije, pokazujući stabilnost jezgre predodžbi ŽIVOTA unatoč njegovim drastičnim promjenama u danom periodu. Pomno je čitanje jednog djela potvrdilo da naizgled nepovezane metafore ŽIVOTA u djelu tvore povezan i skladan sustav i da je takva analiza potrebna za točnije razumijevanje uzroka komunikacijske svrhovitosti određenih metafora, koji je u analiziranom slučaju povezan uz autorski fokus na jedan od likova i razvoj njegove linije radnje. Na teorijsko-metodološkoj razini rad donosi sljedeće znanstvene novosti: nudi prilagodbu trodimenzionalnog modela metafore kojim se osigurava teorijski sklad u vidu kognitivnolingvističkog shvaćanja jezika kao utemeljenog u našim kognitivnim sposobnostima, iz čega proizlazi i metodološka usklađenost, te model dopunjuje elementima, poglavito na konceptualnoj i komunikacijskoj razini, koji omogućuju detaljniju analizu i cjelovit opis fenomena konceptualne metafore. Na praktičnoj razini rad pokazuje primjenu razrađene metode, daje opis dosad neistraženih metafora ŽIVOTA u ruskoj prozi staljinističkog perioda, dokazuje postojanje važnog elementa srodnosti između „prosovjetskih“ i „antisovjetskih“ djela i pokazuje druge vrijednosti istraživanja književnih djela neovisno o njihovoj umjetničkoj kvaliteti. Daljnja istraživanja mogla bi utvrditi jesu li novi koncepti u staljinističkom periodu zemlje igrali ikakvu ulogu u metaforizaciji drugih domena u književnosti perioda i postoji li u tome pogledu temelj za podjelu djela u skladu s procjenom vlasti. Nadalje, valjalo bi istražiti što jest, ako to već nije uži kulturni kontekst, determinirajući faktor u istaknutosti metafora ŽIVOTA, ali i drugih ciljnih domena u određenom književnom djelu, pri čemu bi se mogao opsežnijim istraživanjem potvrditi naš zaključak o važnosti likova i radnje, ali i posvetiti više pozornosti individualnom autorskom iskustvu. Naravno, uvijek uzimajući u obzir važnost svih dimenzija metafore u stvarnoj uporabi. |
Sažetak (engleski) | An accurate description of the phenomenon of metaphor that would capture all the wealth of its aspects is a challenge that various theories of language have been tackling in different ways since Aristotle laid the foundations for discussing the phenomenon. Building on the numerous philosophical and linguistic contributions, in the second half of the 20th century, a cognitivelinguistic theory of metaphor was built, which situates metaphor in the human mind, as one of the important cognitive mechanisms which help us understand the world. Although its value in the form of a comprehensive description of metaphor is undeniable, the now "classical" theory of conceptual metaphor proved to be insufficient to adequately explain the nuances of the phenomenon, which led to paying more attention to the context, consequently entailing methodological requirements. The development of such new orientations within the broader framework of the cognitive-linguistic approach to metaphor is also represented by the theoreticalmethodological model of metaphor as a phenomenon that consists of three equally important dimensions that should be investigated separately – linguistic, conceptual and communicative – in order to obtain a complete picture of a metaphor, whose existence is equally dependent on the characteristics of linguistic expression and the communicative purpose of use as well as a relatively stable system of concepts. The cognitive-linguistic approach to metaphors also provided fresh perspectives to the research of metaphors in literature, as one of the types of discourse which consist of a specific set of features, both inherent to it and shaped by our expectations. It reminded us of the common human, cognitive mechanisms that connect the author and the reader, made it possible to recognize conventional metaphorical ideas known to all of us in the background of author's creativity. However, in this area too, there is a need to pay more attention to the context, to consider all metaphors of a certain concept, and not only those that we are used to consider "literary", in order to gain a complete insight into the metaphors of a certain work and to understand the boundaries between the common and the individual. The aim of this paper is to investigate the metaphors of LIFE in selected prose works of Russian literature created during the period of Stalinism by applying an adapted three-dimensional metaphor model. The paper answers five research questions: the possibility of a dominant metaphor of LIFE at the level of one work, the existence of a coherent representation of LIFE at the level of a work, similarities between metaphors of LIFE at the corpus level, the sociopolitical motivation of similarities/differences, and the validity of the categorization of works as "pro-Soviet" and "antiSoviet" in in the context of metaphorical conceptions of LIFE in them. The goal and research questions set in this way realize the scientific contribution of the work at the methodological and practical level. In the theoretical part of the research, the adaptation of the three-dimensional metaphor model is presented, which includes the following at each level: 1.Linguistic level – positioning the metaphorical expression at the maximum level of a phrase, while still being guided by the steps of checking the incongruence of meaning against a control corpus, primarily the dictionary of the Russian language, taking into account its specificities of defining meaning. 2.Conceptual level – application of the theory of cognitive grammar to the analysis of language structures, which adheres to the cognitive-linguistic theoretical compatibility of the model. 3.Communicative level – analysis of the purposefulness of metaphors, that is, the function that has been realized, which acknowledges the limitations of textual analysis. On a practical level, the model was applied to the concept of LIFE in selected Russian prose works of the Stalinist period of the Soviet Union, which we tentatively divided into "anti-Soviet" and "pro-Soviet" categories. In the first, more extensive part of the research, a search of the lemma žizn' (life) was performed using the NKRJ corpus tool, and the analysis was thus limited to metaphors within sentences in which the tokens occur. It was found that in the corpus, which is in accordance with the literary discourse, direct metaphors are extremely rare. It was found that there is no single dominant metaphor of LIFE in a single work, although the communicative level indicates the prominence of certain domains over others. The schematic metaphors LIFE IS A CONTAINER, LIFE IS AN OBJECT (IN/OUTSIDE THE CONTAINER), LIFE IS A PATH and personification were identified as the most represented at the corpus level. The most represented more specific metaphors are those of JOURNEY, PRECIOUS POSSESSSION, WATER and CONFLICT. We have confirmed that the schematicity of the metaphor extends its usage to a greater number of works, while the specificity narrows it, and this relationship is accompanied by the relationship of conventionality/innovation. It was shown that in the analysis of communicative textual patterns it is necessary to consider which components of the metaphor are highlighted. There are differences in this respect between the works, but although the choices should be understood in the context of the canon of socialist realism which the "pro-Soviet" works mostly respected, most of the metaphors in the corpus can be explained by common human experience, the wider Russian cultural experience and, in the case of highly specific metaphors, the author's individuality, which also shows no signs of sociopolitical motivation, rather showing the stability of the core conceptions of LIFE despite its drastic changes in the given period. A close reading of one work confirmed that seemingly unrelated metaphors of LIFE in a work form a connected and coherent system and that such an analysis is necessary for a more accurate understanding of the causes of the communicative purposefulness of certain metaphors, which in the analysed case relates to the author's focus on one of the characters and the development of his plot line. At the theoretical-methodological level, the research introduces the following scientific innovations: it offers an elaboration of the three-dimensional model of metaphor, which ensures theoretical coherence in the form of a cognitive-linguistic description of language as grounded in our cognitive abilities, from which methodological coherence results, secondly, the model is complemented with elements, mainly at the conceptual and communicative level, which enable a more detailed analysis and complete description of the phenomenon of conceptual metaphor. On a practical level, the paper demonstrates the application of the elaborated method, describes hitherto unexplored metaphors of LIFE in Russian prose of the Stalinist period, proves the existence of an important element of kinship between "pro-Soviet" and "anti-Soviet" works and shows different values of researching literary works regardless of their artistic quality. Further research could determine whether new concepts in the Stalinist period of the country played any role in the metaphorization of other domains in the literature of the period and whether there is a basis for the division of works in accordance with the assessment of the authorities. Furthermore, it should be investigated what is, if it is not a more specific cultural context, a determining factor in the prominence of certain metaphors of LIFE, but also of other target domains in a certain literary work, whereby more extensive research could confirm our conclusion about the importance of characters and plot, but more attention should also be paid to the individual author's experience. Of course, while always considering the importance of the multidimensional nature of metaphor in actual usage. |