Emocije su sastavni dio života te prožimaju sve njegove segmente pa tako i život u bolnicama kao i djelokrug rada medicinskih sestara. Za zdravstvene ustanove i djelokrug rada medicinskih sestara vrijede određena pravila i emocionalna kultura. Oni određuju koje su emocije i način ponašanja prikladni za pojedinu situaciju i interakcijski odnos, dio čega je i emocionalni rad. Ovim se radom nastoji istražiti i razumjeti emocionalni rad medicinskih sestara u javnom i privatnom sektoru te usporediti iste kako bi se uvidjelo postoji li određena razlika i koji čimbenici imaju glavnu ulogu u tome. Za potrebe rada provedeno je kvalitativno istraživanje na namjernom uzorku medicinskih sestara u državnim bolnicama i privatnim poliklinikama unutar Republike Hrvatske. Nalazi istraživanja pokazuju da interakcije u bolničkom kontekstu slijede kulturni scenarij i pravila osjećanja te se to očituje u korištenju tehnika emocionalnog rada i njihovim posljedicama. Emocionalni je rad vidljiv u odnosima s nadređenim, kolegama i pacijentima, a utvrđeno je i postojanje svojevrsne razlike između javnog i privatnog sektora. Isto tako, medicinske sestre se već tijekom obrazovanja usmjerava ka poželjnom ponašanju u skladu s njihovom radnom ulogom. Kod ekspresije emocija prioritet se stavlja na iskazivanje pozitivnih emocija te se očekuje jasno odvajanje privatne i profesionalne sfere. Nadalje, medicinske sestre u svojem se radu susreću s različitim otežavajućim faktorima u kvalitetnom obavljanju posla koji rezultiraju otuđenjem i pojavom negativnih emocija. Kako bi se mogle nositi s negativnim emocijama i zahtjevima emocionalne kulture, one razvijaju različite tehnike i metode kao i obrambene mehanizme koji im pomažu u nošenju sa svakodnevnim izazovnim situacijama te organizacijskim i kulturnim zahtjevima osjećanja i iskazivanja osjećaja.