Francusko slikarstvo 18. stoljeća obiljeţeno je novim likovnim izričajem, zvanim rokoko stil. Nove tendencije u umjetnosti pojavljuju se oko 1720. godine i traju do 1800. godine. Rokoko, kao novi stil, prvo se ispoljava u načinu uređenja interijera, a potom i u ostalim medijima umjetnosti. Period 18. stoljeća u Francuskoj obiljeţen je i promjenama u društvenoj hijerarhiji pa tako dolazi do uzdizanja bogate srednje klase koja je postala glavni privatni naručitelj u slikarstvu. Upravo njihove ţelje i narudţbe bile su suprotnost onome što je zahtijevalo i čemu je teţilo najvaţnije umjetničko društvo u Francuskoj, Akademija. Privatni naručitelji okreću se temama ljubavi, lagodnosti ţivota i erotici, a slikari upotpunjuju nove teme prosvijetljenim pastelnim koloritom, snaţnim difuznim svijetlom i simboličkim detaljima. Jedan od najtraţenijih slikara u francuskom društvu 18. stoljeća bio je Jean-Honore Fragonard. On je u svojim početcima radio za Akademiju, no vrlo brzo udaljio se od nje i započeo s radovima za privatne naručitelje. Jedan od prvih i najznačajnijih privatnih narudţbi bila je slika Ljuljačka nastala 1767. godine, nakon koje je Fragonard stekao veliku popularnost. Njegovi naručitelji bili su članovi visoke srednje klase, ali i članovi dvora, kao što su Madame du Barry, Marie-Madeleine Guimard i drugi. Riječ je bila u principu o narudţbama slika za uređenje privatnih salona i dekoraciji interijera ljetnikovaca.