| Sažetak | Although the topic of adolescent information behavior in the context of dealing with everyday life concerns and challenges has gotten some of the research attention, the adolescent information behavior as a part of the decision making process is still a relatively under-examined area in the library and information science field, both in the international context and in Croatia. Adolescence is a sensitive period of leaving the age of childhood, and gradually taking over the responsibility for managing one’s own life, including taking over the burden of making one’s own decisions. Starting with the assumption that being well-informed increases adolescents’ ability to make some sound decisions, this dissertation sought to reveal: (1) what are the adolescents’ information needs that arise from everyday life decisions, (2) what types of information behavior accompany the information needs, (3) how adolescents select sources to acquire helpful information, (4) to what extent information serves as a basis in adolescent everyday life decision making. The study took the social phenomenological approach and employed a three-phase, sequential mixed methods strategy to explore the phenomenon of interest. The methods used include focus group interview, a survey and a semi-structured individual interview. The study was conducted among high school students in the city of Rijeka, third-graders and fourth-graders coming from three types of high schools: grammar school, art school and vocational school. The focus group interviews sample consisted of 22 students, the survey sample included 270 students, and the semi-structured individual interview sample consisted of 18 students. The research was conducted from February 2018 to June 2020. The results show that the participants’ information needs originate from a multitude of everyday life decisions in diverse areas of life: education, future and career, identity and personality development, relations to other people, social life and behavior, earning and money management, appearance, leisure time activities and entertainment, consumption of illegal and/or harmful substances – drugs and alcohol, purchase, food and diet, health, and others. However, they seem to be aware of only one type of information need, the one that originates from decisions related to higher education and career. Moreover, it showed that the participants acquire information which helps them in making everyday life decisions via two main types of behavior: active and passive. Active behavior includes intentional information seeking, information sharing, and information avoidance, while passive behavior includes passive monitoring of information and passive attention, which sometimes results in an accidental acquisition of some useful information. Two main types of information sources are consulted for information that might help in making decisions: interpersonal sources of information, and sources that are available online, on the Internet, while traditional information sources, such as books, magazines and newspapers, are rarely consulted, libraries especially. Interpersonal sources of information include family members, friends and peers, and people with experience and knowledge in the domain of the decision, while sources available on the Internet include the Internet in general, usually approached from the Google search engine, specialized websites and social networking sites. Overall, interpersonal sources of information are preferred sources of helpful information. Although it is believed that the information acquired from social networking sites cannot be completely trusted, it is considered useful to some extent. Four types of information source characteristics serve as criteria (i.e. reasons) which the participants use when choosing where to seek information: (1) the characteristics related to credibility and cognitive authority, which guarantee that the information provided is of good quality (e.g. source being knowledgeable, experienced, honest, etc.), (2) other personal characteristics of interpersonal information sources which refer to a kind of personal trust, which does not exclusively refer to trust in providing information of good quality, but more to some personal trust the decision-maker puts in the consulted interpersonal source of information (e.g. source being helpful, understanding, supportive, in a close relationship to the decision-maker, etc.), (3) the accessibility characteristics which enable quick, simple and easy access to information (such as being easily and quickly accessible, convenient to access, etc.), and (4) the form characteristics which enable that useful information to come in various formats, which makes the information appealing to the participants and easier to comprehend (the form is visual, auditory and textual, interactive). Furthermore, the judgment of the credibility of the acquired information is mainly based on the characteristics of the information sources which provided the information. Some of the criteria used are the characteristics of information sources which correspond with two main components of credibility, competence in some area and trustworthiness (e.g. knowledgeable, experienced, honest, believable, etc.), but some others do not. These other information source characteristics, which are used for the credibility assessment, are some of the personal characteristics of interpersonal information sources (e.g. being familiar to the decision-maker, supportive, in a close relationship, etc), and popularity and reputation in the user community for social networking sites. As these information source characteristics do not stem from knowledge, expertise, and other features that can be linked to the concept of credibility, and include opinions of anonymous individuals expressed online, we may argue that they do not seem to be the proper way of judging credibility and do not guarantee the quality of acquired information. Nevertheless, some of the adolescents deal with the credibility issues by using the strategy for verifying the accuracy of information by comparing information acquired from different information sources. The findings show that the participants’ cognitive authorities include mostly their friends, parents, especially mothers, and experts in the domain of the decision, such as physicians, teachers, university students, and in some cases some YouTubers. The adolescents base their trust in their cognitive authorities on features such as experience and knowledge, which aligns with the general understanding of cognitive authority and characterize sources which can be trusted to make a positive influence on one’s decision. Nevertheless, they also base their trust in the authorities on some characteristics which highlight the importance of the quality of the relationship between the decision-maker and the person who is believed worthy of authority, which seems important in the construction of the cognitive authority of the interpersonal information source. Finally, it showed that the acquired information provides two types of help that facilitates the adolescents' decision making: instrumental help which assists in increasing the knowledge and deepening the understanding of the decision situations they deal with by providing some new knowledge, a second opinion, another perspective, etc., and emotional help which provides encouragement, inspiration, motivation, assurance, approval, and similar forms of support. This dissertation contributes to the library and information science by systematizing the existing body of knowledge on the research topic and reflect upon it from the view of the research findings, and by shedding new lights on an important area that has not been explored in Croatia yet and has been insufficiently explored in the international scholar community. It offers some valuable insights to adolescents and information educators, who educate them to navigate today’s complex information environment successfully. It is expected that the results will contribute to the development of strategies and methods for teaching decision-making skills to adolescents, information literacy being one of them, to help them make well-informed decisions. Lastly, it offers the methodological framework and strategy, built for conducting the research among the sensitive population of adolescents about their everyday life issues, to be used in some future studies. |
| Sažetak (hrvatski) | Informacijsko ponašanje adolescenata u kontekstu briga i izazova koje donosi svakodnevni život posljednjih desetljeća privlači pažnju istraživača. Unatoč tomu, informacijsko ponašanje adolescenata kao sastavni dio procesa donošenja odluka još je uvijek slabo istraženo područje informacijskih znanosti i u međunarodnom kontekstu i u Hrvatskoj. Istodobno, informacije imaju važnu ulogu u procesu donošenja odluka jer omogućuju stvaranje novog znanja i dublje razumijevanje situacije donošenja odluke u kojoj se pojedinac nalazi, pa sposobnost uspješnog snalaženja u vlastitom informacijskom okruženju utječe na odluke adolescenata u svakodnevnom životu. Zato su pitanja o načinu interakcije adolescenata s informacijama i o načinu na koji vrednuju kvalitetu stečenih informacija od iznimne važnosti. Informacije koje stječu i koriste utječu na ishode njihovih odluka te posljedično na njihove živote. Poznati pojam informirane odluke izražava uvjerenje da donošenje odluka treba zasnivati na relevantnom znanju i u skladu s vlastitim vrijednostima. Informacije na kojima se informirana odluka zasniva trebaju biti kvalitetne, odnosno točne, aktualne (engl. current), korisne i važne u kontekstu odluke koja se donosi. Istodobno, suvremeno informacijsko okruženje prezasićeno je informacijama, pa odgovarajuća informiranost o nekoj temi postaje pravi izazov, jednako kao i donošenje informiranih odluka. U suvremenom mrežnom okruženju brojne sadržaje stvaraju korisnici, stoga se informacije stvaraju i dijele izvan nekadašnjih tradicionalnih modela izdavaštva. Izvori informacija poput stranica za društveno umrežavanje sve se više koriste za praćenje novosti, a posebnu pažnju posljednjih godina privlači fenomen lažnih vijesti koji podsjeća kako lažne informacije u digitalnom okruženju mogu imati stvaran utjecaj na društvo. U svakodnevnoj komunikaciji dominiraju mobilni digitalni mediji prilagođeni prikazu na ekranu (engl. screen media), poput pametnih telefona, koji pružaju najbrži i najlakši način pristupanja informacijama. U takvim okolnostima posebno važnim postaje pitanje procjene kvalitete stečenih informacija. Knjižničari i ostali informacijski stručnjaci trebaju biti svjesni izazova ovakva informacijskog okruženja te prigrliti svoju tradicionalnu ulogu informacijskih edukatora u poučavanju kritičkog pristupa informacijama te njihovu vrednovanju. Korisnike informacija treba poučavati učinkovitu pristupu informacijama, ali i prepoznavanju vjerodostojnih informacija. Vještine informacijske pismenosti od ključne su za upravljanje vlastitim životima i postavljanje ciljeva, ali i za nastojanja da se oni ostvare, za donošenje odluka i rješavanje problema te sudjelovanje u procesima demokratskog društva. Sposobnost stjecanja, razumijevanja i vrednovanja informacija neophodna je za donošenje informiranih odluka, uključujući odluke povezane s obrazovanjem, profesionalnim razvojem, prehranom, zdravljem, glasanjem na izborima i druge, te za korištenje svih mogućnosti koje život pruža. Stoga je važno saznati više o tome kako se mladi ljudi snalaze u vlastitom informacijskom okruženju kada donose odluke iz različitih područja svakodnevnog života. Važno je znati kako adolescenti stječu informacije koje im pomažu u donošenju odluka, kako odabiru izvore informacija te kako vrednuju kvalitetu informacija. Dosadašnja saznanja govore da adolescenti pokazuju različita aktivna i pasivna informacijska ponašanja pri suočavanju sa životnim izazovima, brigama i odlukama, da su skloni informacije tražiti od drugih ljudi, no i da se rado koriste prednostima pogodna i laka pristupa mrežnim izvorima informacija. Također je poznato da dijelovi populacije ulažu različite napore u vrednovanje informacija te da su ta nastojanja u brojnim slučajevima rijetka, skromna i nedovoljna. Stoga je potrebno saznati više o informacijskom ponašanju adolescenata i o načinima na koje se odnose prema informacijama da bismo im mogli pomoći u učenju kako bolje donositi odluke i kako donositi informirane odluke. Adolescenti u današnjoj Hrvatskoj žive u kompleksnom informacijskom okruženju zasićenom informacijskim izvorima, počevši od osobnih izvora poput članova obitelji, prijatelja i vršnjaka, ali i stručnjaka u pojedinim područjima, pa do tradicionalnih izvora informacija i globalne mreže, tj. interneta, koja pruža pristup idejama, znanju i iskustvima ljudi iz cijelog svijeta. Unatoč tomu, prema našim saznanjima, dosad u Hrvatskoj nije bilo istraživanja informacijskih potreba i informacijskog ponašanja adolescenata u kontekstu donošenja odluka u svakodnevnom životu. Adolescencija je razdoblje napuštanja djetinjstva i postupnog preuzimanja odgovornosti za upravljanje vlastitim životom, što uključuje i preuzimanje tereta samostalnog donošenja vlastitih odluka. U ovom radu polazi se od pretpostavke da dobra informiranost povećava sposobnost adolescenata za donošenje odluka i želi se utvrditi: (1) koje su to informacijske potrebe koje proizlaze iz odluka koje adolescenti donose u svakodnevnom životu; (2) koji oblici informacijskog ponašanja adolescenata prate njihove informacijske potrebe koje proizlaze iz odluka koje donose u svakodnevnom životu; (3) kako adolescenti odabiru izvore informacija kojima se obraćaju za stjecanje informacija koje im mogu pomoći; (4) u kojoj mjeri adolescenti temelje donošenje odluka u svakodnevnom životu na informacijama. Istraživanju se pristupa iz polazišta sociološke fenomenologije, u čemu se slijede znanstveni autoriteti u području informacijskog ponašanja ljudi T. Wilson i Savolainen, koji zagovaraju takav pristup. Istražuju se fenomeni informacijskih potreba adolescenata koje proizlaze iz njihovih odluka i povezano informacijsko ponašanje te se nastoji otkriti kako ih percipiraju i razumiju adolescenti koji sudjeluju u istraživanju. Metodološki je pristup dominantno induktivan i interpretativan, u skladu s pristupom sociološke fenomenologije, što određuje nacrt istraživanja i odabir istraživačkih metoda. Induktivni pristup također je odgovarajući za pristupanje istraživačkom problemu koji dosad nije istraživan u značajnoj mjeri. Primjereno induktivnom pristupu, istraživanje nije određeno strogim teorijskim okvirom, ali se oslanja i vodi nizom pojmova i teorija relevantnih za temu rada. Istraživanje se provodi u trima fazama, primjenjujući sekvencijalnu strategiju istraživanja koja uključuje kvalitativne i kvantitativne metode istraživanja. U prvoj fazi primjenjuje se kvalitativna istraživačka metoda, a rezultati se upotrebljavaju za daljnje planiranje druge i treće faze istraživanja. Metode istraživanja primijenjene u radu jesu intervju fokusnih grupa, anketni upitnik i polustrukturirani individualni intervju. Istraživanju informacijskih potreba i informacijskog ponašanja u prvoj i trećoj fazi istraživanja pristupa se primjenom strategije koju Shenton i Dixon nazivaju strategijom osobnog razotkrivanja (eng. personal disclosure), koja podrazumijeva primjenu tehnika kojima se podaci prikupljaju izravno od mladih ispitanika. Također se primjenjuje način ispitivanja koji oni označavaju kao usmjeren na život (engl. life centered), a kojim se sudionike ispituje o problemima i brigama iz kojih potiču informacijske potrebe. Nadalje, poznato je da se informacija može pojaviti u obliku savjeta te da informalni načini informiranja poput davanja savjeta ili usmjeravanja imaju informativnu vrijednost, što je prije više desetljeća ustvrdila Dervin. Stoga je pojam informacije tijekom istraživanja praćen frazom dodatno znanje, savjet ili pomoć. Julien i drugi autori također konceptualiziraju informaciju kao pomoć. Istraživanje je provedeno u Rijeci među učenicima trećih i četvrtih razreda u trima tipovima srednjih škola: gimnazijama, umjetničkim školama i strukovnim školama. Uzorak za fokusne grupe sastojao se od 22 učenika, uzorak za anketu sastojao se od 270 učenika, a uzorak se za polustrukturirane individualne intervjue sastojao od 18 učenika. Istraživanje je provedeno između veljače 2018. i lipnja 2020. godine. Rezultati istraživanja pokazuju da informacijske potrebe ispitanika proizlaze iz mnoštva odluka koje donose u različitim područjima svakodnevnog života, a to su: obrazovanje i profesionalni razvoj, identitet i razvoj osobnosti, odnosi s drugim ljudima, društveni život i ponašanje, zarađivanje i upravljanje novcem, izgled, slobodno vrijeme i zabava, konzumiranje ilegalnih i/ili štetnih tvari poput droge i alkohola, kupovina, prehrana, zdravlje i druga područja. Istraživanje također pokazuje da su ispitanici svjesni samo onih informacijskih potreba koje proizlaze iz odluka u vezi s obrazovanjem i profesionalnim razvojem. Nadalje, istraživanje je pokazalo da ispitanici stječu informacije koje im pomažu u donošenju odluka u svakodnevnom životu pomoću dva tipa informacijskog ponašanja: aktivnog i pasivnog. Aktivno informacijsko ponašanje uključuje namjerno traženje, dijeljenje i izbjegavanje informacija, dok pasivno informacijsko ponašanje uključuje pasivno praćenje informacija i pasivnu pažnju, ponašanja koja ponekad završavaju slučajnim nailaženjem na korisne informacije. Namjerno traženje informacija ponašanje je kojim osoba traži informacije kako bi olakšala i poboljšala proces donošenja odluke, dok dijeljenje informacija podrazumijeva dvosmjernu aktivnost osoba koji pružaju i primaju informacije u kontekstu jedne odluke sa zajedničkim ciljem informiranja. Većina aktivnog informacijskog ponašanja, utvrđenog istraživanjem, odnosi se na odluke povezane s obrazovanjem i profesionalnim razvojem, što je razumljivo ako se uzme u obzir da su to vjerojatno najveće odluke s kojima se adolescenti susreću pri završetku srednjoškolskog obrazovanja. S druge se strane također pokazalo da neki adolescenti primjenjuju aktivno informacijsko ponašanje koje nije usmjereno na stjecanje informacija, već na izbjegavanje informacija, zbog uvjerenja da bi one mogle ugroziti ostvarenje opcije kojoj osoba daje prednost. Nadalje, pokazalo se da ispitanici slučajno nailaze na informacije pasivnim praćenjem medija za društveno umrežavanje (npr. Facebooka, YouTubeovih kanala i Instagrama) i časopisa. Također slučajno nailaze na informacije pasivnim obraćanjem pažnje i: (1) primanjem informacija od drugih ljudi koji smatraju da bi one bile korisne osobi koja donosi odluku, (2) primanjem informacija od ljudi koji sami traže informacije kako bi osobi koja donosi odluku pomogli, (3) stjecanjem informacija tijekom razgovora u kojem korisne informacije jednostavno iskrsnu te (4) općenito nailaženjem na korisne informacije u okruženju. Najviše primjera slučajnog nailaženja na informacije do kojeg je došlo pasivnim obraćanjem pažnje povezano je s odlukama o daljnjem obrazovanju i profesionalnom razvoju, što je i očekivano s obzirom na to da članovi obitelji, nastavnici i ostali odrasli koji brinu o njihovu interesu nastoje adolescente informirati i pripremiti za odluke koje utječu na njihovu budućnost. Nadalje, možemo razlikovati dva tipa informacijskih izvora kojima se obraćaju za pomoć u donošenju odluka: osobni izvori informacija i izvori koji su dostupni putem interneta, dok se tradicionalnim izvorima informacija poput knjiga, časopisa i novina koriste rjeđe. Posebno rijetko korišten tradicionalan izvor informacija jesu knjižnice. Osobni izvori informacija uključuju članove obitelji (roditelje, braću i sestre itd.), prijatelje i vršnjake te ljude koji imaju iskustvo i znanje iz područja odluke (primjerice liječnike, nastavnike i studente), a informacijski izvori dostupni putem interneta uključuju internet općenito, kojem se obično pristupa putem tražilice Google, te specijalizirana mrežna mjesta i stranice za društveno umrežavanje (primjerice, forume, YouTube, Instagram i Facebook). Istraživanje pokazuje da ispitanici preferiraju osobne izvore informacija za stjecanje informacija koje im mogu pomoći u donošenju odluka u svakodnevnom životu. Usprkos iskazanom uvjerenju da ne mogu u potpunosti vjerovati informacijama dobivenim putem stranica za društveno umrežavanje, ispitanici ih ipak u određenoj mjeri smatraju korisnima. Nadalje, istraživanje pokazuje da ispitanici biraju izvore od kojih će tražiti informacije s obzirom na četiri tipa karakteristika informacijskih izvora: (1) karakteristike povezane s kredibilitetom i kognitivnim autoritetom, koji jamče kvalitetu dobivene informacije (npr. izvor posjeduje znanje, iskustvo, kompetentan je, pruža kvalitetne, točne, provjerene, svježe i precizne informacije, vrijedan je povjerenja, autoritet je, izvor je iskren, objektivan, profesionalan, služben, ugledan, kredibilan, pruža informacije koje se mogu provjeriti); (2) druge karakteristike osobnih izvora informacija koje se odnose na određeno osobno povjerenje koje donositelj odluke ima u osobni izvor informacija (npr. izvor je takav da uvijek pomaže, ima razumijevanja, pruža podršku, povjerljiv je, u bliskoj je vezi s osobom koja donosi odluku, želi ono što je najbolje za tu osobu, sličan joj je i/ili je u sličnoj je situaciji kao osoba koja donosi odluku) i koje nije nužno povezano s uvjerenjem da izvor pruža kvalitetne informacije; u određenom broju slučajeva takve su karakteristike bile jedini razlog odabira određene osobe za izvor informacija; (3) karakteristike povezane s pristupačnošću izvora informacija koje omogućuju brz, jednostavan i lak pristup informacijama (npr. izvoru je lako, brzo i jednostavno pristupiti; izvor je prikladan za pristupiti mu; izvor je poznat, pa donositelj odluka ima iskustvo u pristupanju izvoru; izvor pruža pristup širokom rasponu informacija, pa je informativan); (4) karakteristike povezane s formatom izvora informacija zbog kojih su informacije privlačne te lakše razumljive (formati u kojima se informacije pojavljuju vizualni su, auditivni, tekstualni i interaktivni). Istraživanje pokazuje da ispitanici vjeruju da je najvažnije tražiti informacije od izvora koji pružaju točne informacije te da je također važno da je izvoru informacija lako pristupiti, da je lako koristiti se njime te da izvor omogućuje brz pristup informacijama. Saznanje da veliku vrijednost pridaju kvaliteti bliskog i prijateljskog odnosa ispunjena povjerenjem s osobama od kojih traže informacije te karakteristikama poput onih da izvor informacija rado pomaže, može razumjeti, pruža podršku i sl. u skladu je s nekim prijašnjim istraživanjima. Unatoč tomu utemeljenje odluke na informacijama koje pruža izvor kojem se donositelj odluke obraća isključivo iz takvih razloga, zanemarujući karakteristike izvora koje jamče kvalitetu informacija, ne doprinose nužno donošenju informirane odluke. Nadalje, pokazalo se da ispitanici procjenjuju kredibilitet informacija uglavnom na temelju karakteristika izvora informacija od koji su informacije stekli. Neki od kriterija koje primjenjuju odnose se na karakteristike izvora informacija koje su povezane dvjema glavnim sastavnicama kredibiliteta, kompetentnošću u određenom području i pouzdanosti (engl. trustworthiness) (npr. izvor posjeduje znanje, iskustvo, iskren je, može mu se vjerovati, pruža točne, provjerene i svježe informacije, pouzdan je, profesionalan je, služben, ugledan, poštovan, nepristran, autoritet), no također primjenjuju i kriterije koji to nisu. Karakteristike izvora informacija koje nisu povezane s kompetentnošću u određenom području i pouzdanosti, a koriste se kao kriterij procjene kredibiliteta informacija, neke su od karakteristika osobnih izvora informacija (npr. izvor je poznat donositelju odluka, pruža podršku, u bliskoj je vezi s donositeljem odluka) zajedno s popularnošću i reputacijom u zajednici korisnika stranica za društveno umrežavanje. S obzirom na to da te karakteristike izvora informacija ne potječu iz znanja, ekspertize i drugih obilježja koje se mogu povezati s konceptom kredibiliteta te uključuju mišljenja anonimnih pojedinaca izražena mrežnim putem, može se reći da njihova primjena nije dobar način procjene kredibiliteta te ne jamči kvalitetu stečene informacije, stoga stečene informacije ne doprinose nužno informiranosti donositelja odluke. Ovo saznanje upozorava da neki adolescenti mogu pogrešno zamijeniti kvalitetu odnosa s osobnim izvorima informacija s kvalitetom informacija koje su od njih dobili. Istraživanje je također pokazalo da neki adolescenti procjenjuju kredibilitet informacija primjenjujući strategiju uspoređivanja informacija dobivenih od različitih izvora za provjeru točnosti informacija. Kognitivni autoriteti koji utječu na odluke koje ispitanici donose u svakodnevnom životu jesu većinom njihovi prijatelji i roditelji, pogotovo majke, stručnjaci u području odluke poput liječnika, nastavnika i studenata, a u nekim slučajevima i YouTuberi. Izvori informacija koji su na neki način službeni, kao što su to sveučilišne mrežne stranice, također se smatraju kognitivnim autoritetom. Pokazalo se da razlozi zbog kojih ispitanici daju povjerenje svojim kognitivnim autoritetima jesu iskustvo i znanje koji autoritet posjeduje, što je u skladu s općenitim razumijevanjem pojma kognitivnog autoriteta te karakterizira izvore za koje se može vjerovati da čine pozitivni utjecaj na nečiju odluku. Međutim, rezultati također pokazuju da se povjerenje daje i zbog nekih drugih karakteristika koje ističu važnost kvalitete odnosa između osobe koja donosi odluku i osobe koja se smatra kognitivnim autoritetom te koje čine važne karakteristike osobnog izvora informacija koji je kognitivni autoritet (npr. izvor želi najbolje donositelju odluke, pruža mu podršku, pomaže mu, štiti ga, u bliskoj su vezi). Nadalje, pokazalo se da se kognitivni autoritet YouTubeovih videa i njihovih autora zasniva na izvanjskim značajkama, poput kvalitete sama videouratka, zbog koje djeluje profesionalno i uvjerljivo te zbog pojavljivanja autora u televizijskoj emisiji, što ukazuje na potrebu istraživanja načina na koji adolescenti stječu povjerenje u kognitivne autoritete u okruženju digitalnih medija. Može se zaključiti da su sudionicima istraživanja za odabir izvora informacija, procjenu kredibiliteta te davanje povjerenja kognitivnom autoritetu važne karakteristike osobnih izvora informacija poput dobronamjernosti, pružanje potpore te kvaliteta odnosa s izvorom. Međutim, takve osobine same po sebi ne jamče pružanje kvalitetnih informacija koje mogu pozitivno utjecati na proces donošenja odluka time što će proširiti znanje osobe koja donosi odluku i doprinijeti boljem razumijevanju situacije donošenja odluke. Saznanje da adolescenti cijene prepoznate karakteristike i kvalitetu odnosa s osobnim izvorima informacija upozoravaju da važne karakteristike izvora informacija koje su povezane s uobičajenim razumijevanjem kredibiliteta informacija i kognitivnog autoriteta, kao što su iskustvo, znanje, točnost i sl., ne smiju biti zanemarene. Naposljetku, stečene informacije pomažu u procesu donošenja odluka na dva načina: dajući instrumentalnu pomoć koja uključuje povećavanje znanja i razumijevanja određene situacije donošenja odluke pružajući novo znanje, drugo mišljenje, drugo gledište na situaciju i sl. te dajući emocionalnu pomoć tako što ohrabruju, inspiriraju, motiviraju, uvjeravaju, odobravaju te pružaju slične oblike podrške. Ovo istraživanje donosi vrijedne uvide koji mogu biti korisni adolescentima i informacijskim edukatorima koji im pomažu u uspješnom snalaženju u današnjem složenom informacijskom okruženju. Rad sistematizira dosadašnja saznanja o temi informacijskih potreba i informacijskog ponašanja adolescenata u kontekstu životnih izazova, briga i odluka te ih dovodi u vezu s rezultatima istraživanja. Nadalje, osvjetljava važno područje koje još nije istraživano u Hrvatskoj, dok je u široj znanstvenoj zajednici istraživano u drukčijem i ograničenom kontekstu, te postaviti nova pitanja za buduća istraživanja. Radom se također doprinosi razvoju strategija i metoda za poučavanje adolescenata informacijskoj pismenosti te pružanju podrške u donošenju informiranih odluka. Naposljetku, nudi se metodološki okvir i strategija za provođenje istraživanja među adolescentima o temama iz svakodnevnog života. Potrebno je istaknuti da generalizacija nije bila cilj ovog rada te da se rezultati odnose na adolescente koji su sudjelovali u istraživanju. Buduće studije mogu ponoviti istraživanje te provjeriti rezultate rada u drugim kontekstima. Buduća istraživanja Rad se bavi problemom kojem dosad nije posvećeno puno pažnje, pa otvara brojna pitanja na koja treba tražiti odgovore u budućim istraživanjima: 1. Pokazalo se da informacijske potrebe adolescenta potječu iz odluka povezanih sa zdravljem, prehranom, odnosima s drugim ljudima, zarađivanjem i upravljanjem novcem, kupovinom itd. Buduća istraživanja treba usmjeriti prema otkrivanju specifičnih informacijskih potreba i pratećeg informacijskog ponašanja u prepoznatim područjima odluka, kao što su informacijske potrebe koje potječu iz odluka o prehrani i druge. 2. Izbjegavanje informacija je prepoznato kao jedan od načina na koje se adolescenti odnose prema informacijama pri donošenju odluka u svakodnevnom životu. Izbjegavanje informacija može ugroziti informirano donošenje odluka, stoga se buduća istraživanja trebaju usmjeriti prema otkrivanju razloga zašto adolescenti izbjegavaju informacije. Takva saznanja omogućila bi odgovarajuće poučavanje o mogućoj štetnosti izbjegavanja informacija te mogućih loših posljedica na donošenje odluka. 3. Pokazalo se da adolescenti uzimaju u obzir četiri tipa karakteristika izvora informacija kada odabiru izvor za pomoć u donošenju odluka. To su: (1) karakteristike izvora informacija povezane s kredibilitetom i kognitivnim autoritetom, (2) druge karakteristike osobnih izvora informacija zbog kojih se ispitanici njima obraćaju, (3) karakteristike izvora informacija povezane s pristupačnošću izvora informacija i (4) karakteristike izvora informacija povezane s formatom izvora informacija. Provjera ovog saznanja na većem uzorku utvrdila bi trendove među adolescentima u primjeni pojedinog tipa karakteristika kao kriterija pri odabiru izvora informacija, što bi doprinijelo osmišljavanju načina poučavanja informacijskoj pismenosti te pružanju pomoći u informiranom donošenju odluka. 4. Hipoteza da su neki adolescenti skloni pogrešno zamijeniti kvalitetu odnosa s osobnim izvorima informacija s kvalitetom ili kredibilitetom informacije koju izvor pruža treba provjeriti na većem uzorku. Istraživanje je pokazalo da adolescenti cijene brižan i zaštitnički odnos, snažnu povezanost i određenu zajedničku povijest, zbog čega smatraju da se na izvor mogu osloniti i da mu mogu vjerovati. Provjera te hipoteze otkrit će u kojoj se mjeri poučavanje informacijskoj pismenosti i informiranom donošenju odluka treba usmjeriti na ovaj potencijalno štetan fenomen. 5. Pokazalo se da adolescenti cijene osobno povjerenje utemeljeno na kvaliteti odnosa pri procjeni kredibiliteta informacije koju je pružio osobni izvor. Ovo saznanje postavlja pitanje kako bi adolescenti procjenjivali kredibilitet informacija koje pružaju internet i ostali izvori koji nisu osobni primjenjujući taj kriterij. Bilo bi također vrijedno istražiti kako izvori informacija koji nisu osobni mogu pružati informacije na podržavajući način i izražavajući određenu brigu s obzirom na to da se to pokazalo važnim adolescentima pri donošenju odluka. 6. Istraživanje ukazuje da neki adolescenti daju povjerenje kognitivnim autoritetima koji utječu na njihove odluke zbog nekih značajki koje ističu važnost kvalitete odnosa između osobe koja donosi odluku i osobe koja se smatra kognitivnim autoritetom te koje čine važne karakteristike osobnog izvora informacija koji je kognitivni autoritet (npr. izvor želi najbolje donositelju odluke, pruža mu podršku, pomaže mu, štiti ga, u bliskoj su vezi). Ovo saznanje treba provjeriti na većem uzorku iz populacije te otkriti u kojoj su mjeri adolescenti skloni zasnivati povjerenje koje daju kognitivnim autoritetima s tim značajkama. Rezultat bi mogao pomoći u poučavanju informacijskoj pismenosti i pružanju pomoći u informiranom donošenju odluka. 7. Široka upotreba društvenih medija nameće potrebu za istraživanjem tko su kognitivni autoriteti adolescenata u tom kontekstu te kako oni postaju kognitivni autoriteti. 8. Uzimajući u obzir saznanje da adolescenti cijene blizak odnos s izvorom informacija, bilo bi dobro istražiti u kojim okolnostima ipak daju prednost mrežnim mjestima i ostalim izvorima koji nisu osobni namjesto osobnim izvorima informacija te zašto ih smatraju kognitivnim autoritetima. Takvo saznanje pomoglo bi u stvaranju alata za pružanje pomoći u donošenju informiranih odluka u mrežnom okruženju. 9. Provedeno istraživanje usmjereno je na informacijske potrebe i informacijsko ponašanje pri donošenju odluka učenika srednjih škola. Buduća istraživanja trebaju se usmjeriti na adolescente koji nisu u sustavu sekundarnog obrazovanja: zaposlene i NEET adolescente (NEET – osobe koje nisu u sustavu obrazovanja ili zaposlene, niti prolaze neki oblik obuke, engl. not in education, employment, or training). Implikacije u praksi Rezultati istraživanja mogu se primijeniti u praktičnom radu knjižničara i drugih stručnjaka koji se bave populacijom adolescenata. Posebno se mogu primijeniti u poučavanju informacijskoj pismenosti, koje postaje sve važnije u suvremenom okruženju obilježenom tehnološkim promjenama te porastom broja i oblika informacijskih izvora, a mogu i doprinijeti pružanju pomoći u informiranom donošenju odluka. 1. Istraživanje pokazuje da su adolescenti u određenoj mjeri svjesni da neke odluke koje donose treba zasnivati na informacijama. Potrebno je uložiti napore u upoznavanje adolescenata s konceptom informirane odluke te podizanje svijesti o prednostima zasnivanja odluka na informacijama. 2. Adolescenti stječu informacije koje utječu na njihove odluke aktivno i pasivno. Treba ih upoznati s različitim načinima na koje stječu informacije kako bi ih razumjeli i osvijestili da slučajno stečene informacije (kao što su informacije posredovane u reklamama, ali i drugim oblicima informiranja) utječu na njihove odluke. Nadalje, adolescente treba upoznati s pojmom izbjegavanja informacija te upozoriti da takvo ponašanje može umanjiti prilike za stjecanje informacija važnih za donošenje informiranih odluka. 3. Adolescente treba poučiti razumijevanju razlika između karakteristika izvora informacija koje jamče pružanje kvalitetnih informacija (kao što je točnost izvora) i onih koje to ne jamče (kao što je značajka da je izvor dobronamjeran). Nadalje, treba poraditi na osvješćivanju razloga obraćanja određenom izvoru informacija, razloga ili kriterija procjene kredibiliteta stečenih informacije te razloga zašto se izvor smatra kognitivnim autoritetom. Jedino izvor koji jamči kvalitetu stečene informacije može doprinijeti informiranoj odluci. Poučavanje informacijskoj pismenosti treba stoga unaprijediti razumijevanje da izvori koji omogućuju brz, jednostavan i lak pristup informacijama te osobni izvori informacija s kojima su u bliskom odnosu, koji su dobronamjerni i sl., kao ni izvori koji nude informacije u privlačnim formatima (vizualnim, auditivnim, tekstualnim, interaktivnim) ne pružaju nužno kvalitetne informacije niti nužno doprinose donošenju informiranih odluka. Samo izvori koje odlikuje znanje, kompetencija i iskustvo u području odluke, točnost, preciznost, profesionalnost i sl. jamče da su informacije koje pružaju kvalitetne te da mogu doprinijeti informiranom donošenju odluka. Stoga se u procjenjivanju kredibiliteta stečenih informacija treba voditi kriterijima poput onih da je izvor iskusan, da posjeduje znanje, da pruža točne, potvrđene i aktualne (engl. current) informacije, da je pouzdan, profesionalan, služben, nepristran i sl. Procjenjivanje kredibiliteta na osnovi značajki osobnih izvora informacija poput onih da je izvor dobramjeran, u bliskom odnosu s osobom koja donosi odluku, pruža podršku i sl. može dovesti do pogrešnog uvjerenja da je stečena informacija kredibilna, iako nije. Naposljetku, pridavanje autoriteta izvoru informacija i prihvaćanje njegova utjecaja treba se temeljiti na značajkama kao što su kompetencija, znanje i iskustvo u području odluke, objektivnost i znanje da informacija nije pružena s namjerom da zavara. Također treba istaknuti da kognitivni autoritet treba biti povezan s određenim područjem, da se u izvor može pouzdati i da vrijedi prihvatiti njegov utjecaj u granicama njegove ekspertize, no da u drugim područjima izvor ne mora biti kognitivni autoritet. |
