Epistolarni roman „Patnje mladog Werthera“ napisao je Johann Wolfgang von Goethe. Prvi put je objavljen 1774. godine. Kroz slikovito prikazivanje radnje Goethe u romanu govori o ljubavnom trokutu Werthera, Lotte i Alberta. Mladi Werther upoznaje već zaručenu Lottu u koju se nesretno zaljubljuje. Lotta je zaručena za Alberta za kojega se kasnije i udaje, što Werthera nagna na samoubojstvo. U ranim kritikama se nije puno promišljalo o Lotti i njenim postupcima te zbog toga nije dovedena u svezu sa smrću mladoga Werthera. Upravo je to jedan od razloga zašto se ovaj rad bavi likom femme fatale Lotte, a ne glavnim junakom Wertherom. Pitanja kojima se ovaj rad bavi i nastoji na njih odgovoriti su: tko je zapravo Lotte, kako je uspjela jednoga mladića dovesti do samoubojstva te kako nitko nije prepoznao njenu odgovornost za Wertherovu smrt. Prikupljajući brojna saznanja i istražujući dublji smisao romana dolazi se do spoznaje koja otkriva Lottinu odgovornost za smrt mladoga Werthera. Lotte ni u kojem slučaju nije nedužna što je paradoksalno s obzirom na to da je nevinost riječ kojom Werther opisuje Lottu. Lotte je zavodila Werthera od prvoga dana poznanstva kada su se susreli na plesu te je s istim nastavila i u vrijeme kada bi ostajala sama kod kuće dok je suprug Albert bio na službenim putovanjima. Ona je bila neodlučna te je živjela između dvije vatre, svog supruga Alberta i mladog Werthera. Nije podnosila bijedu i samoću koju joj je brak pružao i to je jedan od glavnih razloga njenog druženja sa Wertherom. Bila je nezadovoljna i razočarana brakom jer je imala drugačija očekivanja, dok se s Wertherom osjećala potpunom i ispunjenom. Lotte i Werther su dijelili brojne strasti, neke od njih su književnost, umjetnost i glazba. Kroz roman se uočavaju brojne suprotnosti pa tako i između Wethera i Alberta, koji je za razliku od osjećajnog Werthera strogo posvećen poslu i svojim obavezama. Werther u Lotti vidi savršenu, svetu ženu, ne sluteći da se iza Lotte krije femme fatale. Karakteristike femme fatale u književnosti prepoznajemo po nesuglasju pojave i naravi, preerotiziranoj ženskoj atraktivnosti, manipulativnoj sposobnosti, težnji k moći. Kroz djelo to uočavamo u nekoliko situacija, jedna od navedenih karakteristika vidljiva je i na prvom plesu Werthera i Lotte. Lotte se igra svojim šarmom, iako je mnogi smatraju naivnom osobom. Rad se bavi i šutljivosti žena, a tim okvirima pripada i Lottin lik. U to doba su Jean-Jacques Rousseau i Edmund Burke u figurativnom smislu nacrtali sliku žene i muškarca. Žena predstavlja ljepotu, na engleskom jeziku „the beautiful“, od nje se očekuje da bude lijepa, nježna, suosjećajna, ljubazna, podređena svome suprugu. Sve navedene karakteristike utjelovio je lik Lotte. Međutim, muškarac predstavlja jakost, jaki um, hrabrost i pravednost. Navedene kvalitete pripadaju muškarcu, odnosno veličanstvu, na engleskom jeziku „the sublime“. Upravo Werther posjeduje jaki um, hrabrost i pravednost te pokazuje požrtvovnost srljajući u smrt zbog ljubavi, a ne iz očaja. Bitnija mu je bila Lottina sreća i brak s Albertom nego vlastita sreća. S druge strane Lotte svojom pasivnošću i egoističnim načinom u niti jednom trenutku suprugu nije pokazala pravo lice te mu nije otkrila osjećaje koje je gajila prema mladom Wertheru. Priznanje Lotte o osjećajima prema Wertheru promijenilo bi Albertovo razmišljanje s čime Lotte ne bi mogla živjeti. Lotte je istinom mogla spasiti Wertherov život, ali ipak se odlučila za šutnju. Svojom šutljivošću dozvolila je Wertherovom slugi da dođe po pištolj kod Alberta iako je imala predosjećaj da se Werther neposredno prije s njom zauvijek pozdravio. Mladi Werther šutnju je platio životom, a Lotte je postala odgovornom za njegovu smrt.