Rak debelog crijeva spada u najčešće zloćudne novotvorine probavnog trakta. To je bolest multifaktorne etiologije koja obuhvaća genetske čimbenike, okolišnu izloženost (uključujući prehranu), te upalne bolesti crijeva (1). Rizik od razvoja kolorektalnog karcinoma znatno raste nakon 40. godine života, a 90 % svih karcinoma otkrije se u osoba starijih od 50 godina. Većina je karcinoma asimptomatska, sve dok bolest ne uznapreduje. Svježa se krv može pojaviti u stolici, ali ipak je češće okultno krvarenje zbog čega pacijenti mogu imati sideropenijsku anemiju zbog kroničnog gubitka željeza (2). Postupni rast tumora može dovesti do opstrukcije debelog crijeva i simptoma poput opstipacije, promjena u crijevnim navikama, te u uznapredovalim slučajevima do ileusa s povraćanjem fekalnog sadržaja, što se latinski naziva miserere. Tumor također može dovesti do perforacije crijeva ili uzrokovati bol invazijom u susjedne organe. Većina karcinoma debelog crijeva jesu adenokarcinomi i dokazano nastaju iz adenomatoznih polipa kroz sekvencu adenom-karcinom. Prijelaz od polipoidnih adenoma do karcinoma razvija se tijekom nekoliko godina (2). Jedini način kojim možemo izliječiti karcinom debelog crijeva jest kirurško uklanjanje zahvaćenog dijela crijeva. Od kirurških zahvata razlikujemo desnu i lijevu hemikolektomiju. Kad je zahvaćen niski završni dio crijeva (distalni ili niski rektum) operacija se sastoji u uklanjanju rektuma s tumorom zajedno s anusom, nakon čega se kreira trajna kolostoma (3). Nakon operacije i patohistološke analize dubine prodora tumora u stjenku i analize statusa limfnih čvorova, slijedi kemoterapija, a kod karcinoma rektuma i radioterapija. CILJ: Prikazati etiologiju, dijagnostiku te suvremeno liječenje karcinoma debelog crijeva.