| Sažetak | U ovom diplomskom radu proučava se temperament djece predškolske dobi tijekom izvođenja tjelesnih aktivnosti. Temperament je jedan aspekt ličnosti koji obuhvaća izražavanje emocija i reakcije na podražaje iz okoline. On opisuje ponašajni stil osobe, ne što čini nego kako to čini. Na temperament se gleda kao na jednu od individualnih razlika koje svaku osobu čine jedinstvenom. Određen je rođenjem, ali moguće ga je modificirati učenjem. I okolišni čimbenici mogu djelovati na njegov razvoj (Vasta, Haith i Miller, 2004). Kretnje kao oblik tjelesne aktivnosti je djetetova potreba, ona je kod djece urođena te su djeca neprestano u pokretu. Sva kretanja su djeci oblik igre. Igra je važan čimbenik u razvoju antropološkog statusa djeteta, a svakako je i dio odrastanja. Tjelesne aktivnosti važne su za psihomotorni, kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj svakog djeteta. Pravilan psihofizički rast i razvoj preduvjet su dobrog zdravlja, a redovitim kretanjem i vježbanjem potiče se rad imunološkog sustava. Primaran cilj istraživanja je utvrditi postojanje spolnih razlika u temperamentu djece predškolske dobi tijekom izvođenja tjelesnih aktivnosti. Sekundarni cilj istraživanja je utvrditi je li postoje razlike u temperamentu između djece koja se bave organiziranim tjelesnim aktivnostima u slobodno vrijeme i onih koja se ne bave takvim tipom aktivnosti. Za procjenu temperamenta djece korištena je prilagođena verzija EASI upitnika (EASI Instrument of Child Temperament, Buss i Plomin, 1975 prema Rowe i Plomin, 1977). Istraživanje je provedeno u DV „Radost“ Zadar, na uzorku od 101 djeteta predškolske dobi (50 djevojčica i 51 dječaka). Obuhvaćena su djeca u dobi od 6 do 7 godina. Rezultati istraživanja su pokazali da nema statistički značajnih razlika između djevojčica i dječaka u dimenzijama temperamenta djece tijekom izvođenja tjelesnih aktivnosti. Dobivena je razlika samo u čestici impulzivnost u korist djevojčica. Nadalje, postoje statistički značajne razlike između djece koja se bave organiziranim tjelesnim aktivnostima u slobodno vrijeme i onih koja se ne bave. Kod dječaka je ta razlika u čestici koja se odnosi na aktivnost, dok je kod djevojčica razlika u česticama koje se odnose na sve dimenzije temperamenta. Dječaci koji se ne bave organiziranom tjelesnom aktivnošću u slobodno vrijeme više vole mirnije igre. Djevojčice koje se ne bave organiziranom tjelesnom aktivnošću u slobodno vrijeme lako zaplaču, lako se uplaše, razdražljivije su, sramežljivije su, vole mirnije igre, impulzivnije su i brzo im postane dosadno tijekom izvođenja tjelesnih aktivnosti. Djevojčice koje se bave organiziranom tjelesnom aktivnošću u slobodno vrijeme stalno su u pokretu, vole ići vani i trčati čim se ujutro probude te vole kada su u društvu tijekom izvođenja tjelesnih aktivnosti. |
| Sažetak (engleski) | This graduate thesis examines the temperament of preschool children during performing physical activities. Temperament is one aspect of personality that involves exppression of emotions and reactions to environmental stimuli. It describes a person's behavioral style, not what he does, but how he does it. Temperament is seen as one of the individual differences that make each person unique. It is determined by birth, but it can be modified by learning. And the environment factors may influence its development (Vasta, Haith, and Miller, 2004). Movements as a form of physical activity is a child's need, it is innate in children and they are constantly in movement. All movements are a form of play for children. Play is an important factor in the development of anthropological status of a child, and certainly a part of growing up. Physical activity is important for psychomotor, cognitive, emotional and social development for each child. Proper psychophysical growth and development are a prerequisite for good health, regular movement and exercise stimulate the work of the immune system. The primary aim of the research is to determine the existence of gender differences in the temperament of children preschoolers during performing physical activities. The secondary aim of the research is to determine if there are differences in temperament between organized children physical leisure activities and those who do not engage in this type of activity. A customized version of the EASI Questionnaire (EASI Child Temperament Instrument, Buss and Plomin, 1975 according to Rowe and Plomin, 1977) was used to assess chidren's temperament. The research was conducted at the kindergarten „Radost“ Zadar, on the sample of 101 preschools children (50 girls and 51 boys), aged 6 to 7. The results of research have showed that there are no statistically significant differences between girls and boys in dimensions of children's temperament during performing physical activities. The difference is obtained only in particle impulsivity in favor of girls. Furthemore, there are statistically significant differences between children who engage in organized leisure physical activities and those who do not. In boys, this is a difference in activity-related particle, whereas in girls, it is a difference in particle size that applies to all dimensions of temperament. Boys who do not engage in organized physical activity in their free time prefer quieter games. Girls who do not engage in organized physical activity in their leisure time cry easily, are easily frightened, they are more irritable, they are shy, they prefer quieter games, they are more impulsive and they quickly become bored while exercising. Girls engaged in organized physical activity in their free time are constantly on the move, they like to go out and run as soon as they wake up in the morning, and they love being in the company while performing physical activities. |
