Cilj: Cilj rada je ispitati razlike u razini samopoštovanja, anksioznosti i depresije u osoba starije dobi smještene u Domu za starije i nemoćne osobe u odnosu na osobe smještene u vlastitom kućanstvu. Socijalno okruženje i vrsta skrbi u starijoj dobi od velike su važnosti u prilagodbi osoba na promjene koje donosi starost. Promjene u psihologiji starenja kao što su povećana napetost, stres, nezadovoljstvo i brige utječu na mentalno zdravlje starijih. Metode: U ovom presječnom istraživanju sudjelovalo je 300 ispitanika. Osnovni skup ispitanika sastojao se od dva uzorka: osobe starije dobi smještene u Domu za starije i nemoćne (150 ispitanika) i osobe starije dobi smještene u vlastitom kućanstvu (150 ispitanika). Istraživanje je provedeno u svibnju i lipnju 2018. godine u Domu za starije i nemoćne osobe Zadar, vlastitim kućanstvima i ambulantama Doma zdravlja Zadarske županije. Korišten je upitnik o sociodemografskim obilježjima, Skala samopoštovanja (eng. Rosenberg Self Esteem Scale), Skala za procjenu anksioznosti (eng.Generalised Anxiety Disoreder, GAD-7) i Skala za procjenu depresije (eng.Patient Depression Questionnare PHQ-9). Primjenom deskriptivne statistike i linearne regresije ispitana je razlika u samopoštovanju, anksioznosti i depresiji osoba starije dobi smještenih u Domu i vlastitom kućanstvu. Rezultati: Osobe starije dobi smještene u Domu za starije i nemoćne osobe imaju niže samopoštovanje, veću razinu anksioznosti i depresije u odnosu na osobe starije dobi koji žive u vlastitom kućanstvu. Žene u starijoj dobi koje su smještene u vlastitom kućanstvu pokazuju veću razinu anksioznosti i depresije od muškaraca. Međutim, u Domu nije nađena razlika s obzirom na spol. Starije osobe s višom naobrazbom i dubljom starosti imaju niže samopoštovanje i veću razinu anksioznosti i depresije. Osobe starije dobi bez bračnog partnera su depresivnije od ostalih dok je veća anksioznost prisutna samo kod osoba smještenih u Domu. U osoba starije dobi razina anksioznosti i depresije se ne mijenja s obzirom na dužinu boravka u Domu ali je depresija prisutnija u osoba smještenih u dvokrevetne sobe. U osoba smještenih u vlastitom kućanstvu anksioznost je najjača kod onih na selu, a najmanja kod starijih na otocima. U većine osoba starije dobi u vlastitom kućanstvu prisutna je minimalna anksioznost i minimalna depresija dok je u osoba starije dobi smještenih u Domu prisutna umjerena anksioznost i blaga depresija. Najveća povezanost uočena je između anksioznosti i depresije, a najmanja između samopoštovanja i anksioznosti. Rezultati pokazuju veći doprinos prediktora depresije u objašnjenju varijance samopoštovanja od prediktora anksioznosti. Zaključak: Vrsta skrbi za osobe starije dobi ima znatan učinak na mentalno zdravlje osoba starije dobi. Stoga je važno osigurati one oblike smještaja koji će omogućiti skladnu i dostojanstvenu starost. Pri tome je potrebno uključiti stručnjake i širu društvenu zajednicu kako bi se prevenirale poteškoće mentalnog zdravlja i potaknulo aktivno zdravo starenje.