U završnom radu riječ je o grupi slikara i arhitekata koji su djelovali pod nazivom EXAT 51, što je skraćenica punog naziva grupe Eksperimentalni atelje, osnovane 1951. godine objavom njihova prvog manifesta. Iako su djelovali u relativno kratkom razdoblju, od 1951. do 1956. godine, članovi grupe ostvarili su značajan utjecaj na hrvatsku umjetnost poslijeratnog razdoblja, ali i na njezin daljnji tijek. Grupa EXAT 51 svojom se borbom za priznanje apstraktne umjetnosti zapravo borila za slobodu umjetničkog izražavanja, budući da su članovi grupe EXAT-a djelovali u vremenskom i prostornom okviru, kada je umjetnost nakon završetka Drugog svjetskog rata bila pod strogim nadzorom države koja je određivala na koji će se način stvarati umjetnička djela. Dominantna umjetnost socijalističkog realizma prekinuta je djelovanjem grupe EXAT 51, koja je težnjom za novim pristupom umjetničkom stvaranju utemeljenom na sintezi svih umjetnosti, ukidanju razlika između čiste i primijenjene umjetnosti, na eksperimentu i borbi za prihvaćanje apstraktne umjetnosti, postigla pravo na slobodu umjetničkog izražavanja. Utemeljena na značajnim pojavama u povijesnom razvoju apstraktne umjetnosti, poput ruskog konstruktivizma Vasilija Kandinskog, suprematizma Kazimira Maljeviča, neoplasticizma nizozemskog slikara Pieta Mondriana i škole De Stijl te Bauhausa, ali i na nekim suvremenim pojavama apstraktne umjetnosti, grupa umjetnika, pripadnika EXAT-a, postala je prekretnicom u povijesnom razvoju moderne hrvatske umjetnosti.