U središtu je ovoga istraživanja dokazivanje modernosti romana Zlatarovo zlato i novele Prijan Lovro autora Augusta Šenoe. Cilj je ovoga rada upoznati se s pojmom modernosti i dokazati da je Šenoa prvi hrvatski autor koji je svoju prozu prožimao realističnim elementima koristeći se modernijim književnim postupcima te je pripremio hrvatsku književnost na dolazak realizma. U prvome će se po redu poglavlju predstaviti značenje pojma modernost s ciljem razumijevanja razlike u njegovu značenju naspram ostalih pojmova koji se odnose na različite stilske orijentacije koje će se pojaviti u našoj i zapadnoeuropskoj književnosti na prijelazu 19. i 20. stoljeća. U drugome je po redu poglavlju prikazan razvoj hrvatske proze od preporoda do dolaska Augusta Šenoe s ciljem razumijevanja konteksta Šenoine ideje o moderniziranju hrvatske proze. U trećemu se po redu poglavlju prikazuje začetak Šenoine ideje o moderniziranju hrvatske proze, koju je najavio svojim programatskim člankom „Naša književnost“ (1865), kao i reakcije na njegovu ideju. Posljednje je poglavlje rada posvećeno dokazivanju realističnih elemenata u romantičarskoj konstrukciji na primjeru Šenoine proze, odnosno romana Zlatarovo zlato, koji je objavljen 1871. godite te novele Prijan Lovro objavljene 1873. godine. Ti su realistični elementi modernizirali dotadašnju hrvatsku prozu koja je bila romantičarska. Na kraju se dolazi do zaključka koji potvrđuje Šenou kao modernizatora hrvatske književnosti.