Različiti poremećaji se mogu javiti kroz razdoblja rođenja, djetinjstva i adolescencije. Svima njima zajednička je potreba za medicinskom skrblju. Važno je poznavati osnove normalnog fiziološkog procesa razvoja, a tek tada spremni ćemo biti i pružiti njegu potrebnim poremećajima koji se javljaju kao patološki. U ovome dijelu rada orijentirat ćemo se na mentalnu retardaciju, autistične poremećaje, poremećaje potrebe za pažnjom, Tourettov sindrom i određene poremećaje tjeskobe. Mentalna retardacija definirana je kao nedostatak intelekta koji je određen kvocijentom inteligencije. Sastoji se od četiri podvrste. Poremećaj autizma koji je karakteriziran odvajanjem djeteta u neki „svoj svijet kreacije“. Vjeruje se da je uzrokovan poremećajima mozga u njegovoj strukturi i funkcioniranju. Tourettov sindrom je poremećaj u kojem su vidljivi motorni i glasovni nevoljni pokreti, oni koji nisu pod kontrolom samog djeteta. Kod djece koja imaju genetske predispozicije javljanja tjeskobe, kroz svoje odrastanje moguće je da će i razviti neki tip ovog poremećaja. Svaki od navedenih može biti predodređeni nekim biološkim ili fiziološkim faktorima, iako oni nisu dokazani. Imaju različite medicinske pristupe koji dovode do boljeg rezultata terapije i same njege koju zahtijevaju ovakvi pacijenti. Terapija ovakvih bolesnika temelji se na doživotnoj edukaciji medicinskog osoblja koja će im omogućiti da kroz bihevioralnu, obiteljsku i grupnu terapiju zajedno sa psihofarmakologijom dovedu do smanjenja ovakvih poremećaja. Individualnim pristupom pojedincu će se pristupiti na što bolji i kvalitetniji način . Važno je da ovakvi pacijenti ne budu socijalno izolirani i odbačeni jer se ipak nalaze u ranijim fazama odrastanja. Također, holistički pristup omogućit će da se što je moguće bolje nose sa svojom budućnosti, u kojoj neće zanemarivati svoje stanje već će se dobro nositi sa istim.