S obzirom na sve veću odvojenost ljudi od prirode, ali i spoznaja o tome kako je boravak u prirodi povezan s brojnim pozitivnim pokazateljima ljudskog funkcioniranja, kako fiziološkim tako i psihološkim, te zbog potrebe replikacije prethodnih studija na drugim populacijama pa tako i na hrvatskoj populaciji, cilj ovog istraživanja bio je ispitati odnos čestine boravka u prirodi, povezanosti s prirodom i subjektivne dobrobiti. Istraživanje je provedeno na heterogenom uzorku sudionika s područja Republike Hrvatske. Sudjelovalo je 479 sudionika, od kojih 285 žena, 191 muškarac i 3 osobe koje se nisu izjasnile po pitanju roda. Za mjerenje čestine boravka u prirodi korišten je dio skale autora Kamitsis i Francis (2013; NES ‒ Nature Exposure Scale). Skala autora Mayer i Frantz (2004; CNS ‒Connectedness to Nature Scale) koristila se za mjerenje povezanosti s prirodom. Subjektivna dobrobit mjerila se s dvije skale: skalom Dienera i suradnika (2010; SPANE ‒ Scale of Positive and Negative Experience) mjerio se emocionalni aspekt subjektivne dobrobiti, a kognitivni aspekt subjektivne dobrobiti (zadovoljstvo životom), mjerio se skalom Dienera i suradnika (1985; SWLS ‒ Satisfaction With Life Scale). U istraživanju je utvrđeno kako je čestina boravka u prirodi pozitivno povezana s povezanosti s prirodom. Pozitivna povezanost je također utvrđena u odnosu između čestine boravka u prirodi i subjektivne dobrobiti, kao i u odnosu između povezanosti s prirodom i subjektivne dobrobiti. Osim toga, istraživanje je i produbilo nalaze o odnosu između čestine boravka u prirodi i subjektivne dobrobiti uključivanjem konstrukta povezanosti s prirodom kao medijatora tog odnosa, te je utvrđeno kako povezanost s prirodom djelomično posreduje u tom odnosu.