| Abstract | Prakse sjećanja na Vukovarsku bitku i ratna trauma predstavljaju i danas, desetljećima nakon ratnih događanja važan segment društvene stvarnosti u Hrvatskoj. Raznolika sjećanja još su uvijek živo prisutna u javnom diskursu i svakodnevici. Istraživanje načina kako društveno i kulturno konstruiraju sjećanja na ratna iskustva u ovom radu su promatrana kroz krovne koncepte viktimizacije s jedne strane i življenog iskustva s druge strane. Analizom navedenih procesa u ovom radu otvorena su brojna pitanja koja upućuju na pitanja individualne i kolektivne traume, ekonomskih transformacija društva, medijskih reprezentacija ratne svakodnevice, književnih, ideoloških i političkih perspektiva, viktimizacijskih aspekata, ali i heterogenosti življenog iskustva. U metamorfozi viktimizacije transformirala su se i sjećanja i pamćenja pri čemu je teško povući granicu gdje počinju sjećanja, a gdje završava pamćenje, što ukazuje na isprepletenost sjećanja u smislu razumijevanja Marite Sturken (1997). Ovaj rad kroz etnografsko istraživanje raznolikih praksi sjećanja imao je za cilj rasvijetliti prividnu monolitnost sjećanja na ratnu prošlost i njeno mjesto u suvremenim kulturnim i društvenim kontekstima. U tu svrhu provedeni su polustrukturirani intervjui sa sugovornicima u svrhu stjecanja uvida na njihova sjećanja na ratnu prošlost i načine na koji je ona oblikovala njihova poslijeratna življena iskustva. Življeno iskustvo sjećanja na traumatičnu prošlost nije nestalo s prekidom opsade i okupacijom grada. Štoviše, ta sjećanja su doživjela transformaciju u poslijeratne okolnosti čineći fluidnu sponu između različitih razdoblja. Istodobno, istraživanje je ukazalo je da iako su sugovornici bili žrtve, oni nisu bili samo i jedino žrtve, već i preživjeli. Svojim naracijama su doprinijeli vidljivosti njihovog življenog iskustva u dimenzijama osmišljavanja života, taktikama preživljenja, tjelesnim aspektima, pobuđivanju sjećanja putem predmeta te prostornim, nacionalnim, rodnim i etničkim perspektivama. Pri tome koncepcije protusjećanja (Foucault 1977) i ispreplitanja sjećanja (Sturken 1997) omogućuju takvim pojedinačnim, fragmentarnim, multivokalnim življenim iskustvima svakodnevice ispreplitanje s dominantnim, javnim i službenim sjećanjima i stvaranje praksi sjećanja na Vukovarsku bitku. |
| Abstract (english) | The practices of remembering the Battle of Vukovar and addressing war trauma remain a significant aspect of social reality in Croatia today, decades after the war. Various memories continue to be vividly present in public discourse and everyday life. This thesis explores how memories of war experiences are socially and culturally constructed, analyzed through the umbrella concepts of victimization on one hand and lived experience on the other. The analysis of these processes raises numerous questions related to individual and collective trauma, economic transformations of society, media representations of wartime, literary, ideological, and political perspectives, victimization aspects, and the heterogeneity of lived experience. In the metamorphosis of victimization, both remembering and memories were transformed, making it difficult to determine where remembering begins and memory ends, highlighting the entanglement of memories, as described by Marita Sturken (1997). Through ethnographic research into diverse memory practices, this work aims to illuminate the ostensibly monolithic memory of the war past and its place in contemporary cultural and social contexts. Semistructured interviews were conducted with participants to gain insight into their memories of the war and how these shaped their post-war lived experiences. The lived experience of remembering the traumatic past did not end with the siege and occupation of the city. Instead, these memories transformed in post-war circumstances, forming a fluid link between different periods. At the same time, the research revealed that although the participants were victims, they were also survivors. Through their narratives, they contributed to the visibility of their lived experiences, encompassing dimensions of meaningful life, survival tactics, physical experiences, and evoking memories through spatial, national, gender, and ethnic perspectives. The concepts of counter-memories (Foucault 1977) and entangled memories (Sturken 1997) further allow individual, fragmented, multivocal lived experiences to intertwine with dominant, public, and official memories, thereby shaping practices of remembering the Battle of Vukovar. |
