Nedugo nakon pobjede u Drugom punskom ratu Rimljani su osnovali dvije provincije na Iberskom poluotoku: Citerior i Ulterior, a kad je cijeli poluotok postao rimski pod carem Augustom, provincija Ulterior podijeljena je na provincije Betiku i Luzitaniju. Etnička slika na Iberskom poluotoku prije rimskog osvajanja bila je raznolika zbog prisutnosti raznih naroda: Ibera, Feničana, Kartažana, Keltibera, Kelta i Grka. Rimljani su asimilirali pokorene narode uz suradnju domorodačke elite koja je pristala sudjelovati u rimskom političkom sustavu i postala dio društvenog tkiva, a romanizacija se među domorodačkim stanovništvom širila iz gradova. Dobivanjem latinskog ili rimskog građanskog prava pojedinci ili gradovi su integrirani u rimsko društvo. Rimljanima je trebalo oko 200 godina da zauzmu cijeli Iberski poluotok, a suočavali su se s tvrdoglavim otporom domorodačkih naroda. Najžešći ratovi bili su Virijatov i Numantinski rat, a obilježili su sredinu 2. st. pr. Kr. i trajali su od 155. do 133. g. pr. Krista. Građanski ratovi potresali su rimsku državu tijekom 1. st. pr. Kr., a Sertorijev rat je počeo i vodio se u Hispaniji. Ovi ratovi nisu uspjeli uzdrmati rimsku vlast u Hispaniji. Vojska je bila važan čimbenik u održavanju stabilnosti u Hispaniji, sastojala se od legija i pomoćnih postrojbi, a nakon osvajanja Iberskog poluotoka broj vojnika koji je služio u Hispaniji je opadao. Na čelu provincija bili su pretori ili konzuli, a provincija je bila sudski organizirana tako što je bila podijeljena na konvente. Rimska organizacija vlasti u Hispaniji održala se do 5. stoljeća.