| Abstract | Već tisućama godina u mnogim krajevima svijeta postoji tradicija sokolarstva, tj. korištenja sokolova u svrhu lova na divljač. Prema Blaineu (2002) sokolarenje jest umijeće korištenja ptica grabljivica u službi čovjeka, a Žižanović (2004) ističe da je riječ o „lovu s pomoću sokolova i srodnih ptica grabljivica i vježbanju tih ptica za lov“. Povijest umijeća sokolarenja stara je gotovo kao povijest najranijih razvijenih civilizacija. Važnost ovog umijeća prepoznao je i UNESCO te je 2010. godine uvršteno na popis svjetske nematerijalne kulturne baštine više zemalja (UAE, Belgija, Češka, Francuska, Južna Koreja, Mongolija, Maroko, Katar, Saudijska Arabija, Sirija i Španjolska), a 2012. godine priključile su se Austrija i Mađarska. Moglo bi se ustvrditi kako kulturni značaj umijeća sokolarenja počiva na tisućljetnoj prisutnosti tokom povijesti čovječanstva i na njegovom multinacionalnom karakteru. UNESCO sokolarstvo koristi kao primjer dobre prakse na području međunarodne suradnje koja je, iako raširena po kulturološki vrlo različitim zemljama, opet konkretna manifestacija žive sokolarske tradicije. Turističke manifestacije u čijem je fokusu umijeće sokolarenja počele su se razvijati početkom 21. stoljeća s ciljem očuvanja, veće promocije i širenja svijesti javnosti o značaju ovoga umijeća. Zaključno, turističko vrednovanje umijeća sokolarenja ima svojih pozitivnih i negativnih strana. Pozitivni aspekti ogledaju se u promociji i zaštiti umijeća, upoznavanju šire javnosti s ovim tradicijskim umijećem te ekonomskim i drugim koristima koji bi proizašli kao rezultat. Negativni aspekti odnose se na komodifikaciju i dekontekstualizaciju umijeća gdje ono gubi svoj izvorni značaj, iskorištavanje i eventualno zlostavljanje ptica grabljivica te otuđivanje od istinskih nositelja ove kulturne baštine. Republika Hrvatska ima velik potencijal za dodatan razvoj lovnog turizma i ostalih sličnih niša. S obzirom da je sokolarstvo jedan od segmenata koji pripadaju u domenu lovnog turizma treba sagledati kakve se sve mogućnosti turističke valorizacije umijeća sokolarenja mogu realizirati. |
| Abstract (english) | For thousands of years, there has been a tradition of falconry in many parts of the world, i.e. using falcons for the purpose of hunting game. According to Blaine (2002), falconry is the art of using birds of prey in the service of man, and Žižanović (2004) points out that it is about "hunting with the help of falcons and related birds of prey and training these birds for hunting". The history of the art of falconry is almost as old as the history of the earliest developed civilizations. The importance of this art was recognized by UNESCO and in 2010 it was included in the list of world intangible cultural heritage of several countries (UAE, Belgium, Czech Republic, France, South Korea, Mongolia, Morocco, Qatar, Saudi Arabia, Syria and Spain), and in 2012 Austria and Hungary joined. It could be argued that the cultural significance of the art of falconry rests on its millennial presence throughout the history of mankind and on its multinational character. UNESCO uses falconry as an example of good practice in the field of international cooperation, which, although spread over culturally very different countries, is again a concrete manifestation of a living falconry tradition. Tourist events focusing on the art of falconry began to develop at the beginning of the 21st century with the aim of preserving, promoting and spreading public awareness of the importance of this art. In conclusion, tourist evaluation of the art of falconry has its positive and negative sides. The positive aspects are reflected in the promotion and protection of the art, familiarizing the general public with this traditional art, and the economic and other benefits that would arise as a result. The negative aspects refer to the commodification and decontextualization of art where it loses its original significance, the exploitation and possible abuse of birds of prey, and alienation from the true bearers of this cultural heritage. The Republic of Croatia has great potential for further development of hunting tourism and other similar niches. Given that falconry is one of the segments that belong to the domain of hunting tourism, it is necessary to look at all the possibilities of touristic valorization of the art of falconry that can be realized |
