| Abstract | Digitalna nejednakost jedan je od najvećih problema suvremenog društva. Nastala uslijed ubrzanog razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije krajem 20. stoljeća, podigla je problem socijalne nejednakosti na novu razinu i donijela nove izazove s kojima se pojedinci susreću u svakodnevnom životu. Iako se u počecima digitalna nejednakost gledala isključivo kao problem pristupa tehnologijama, danas ona podrazumijeva i nejednakost u motivaciji, digitalnim vještinama i korištenju novih tehnologija. Kako se radi o kompleksnom problemu, ne postoji samo jedan način kako pristupiti njezinom smanjenju. Toga su svijesne narodne knjižnice pa se brzo nakon njezine pojave, na temelju svoje opće misije omogućavanja pristupa znanju svima, pokazuju kao idealne ustanove za taj zadatak. Svojim programima i uslugama, kao i osluškivanjem zajednice i nastojanjima da se približe korisnicima na različite načine, narodne knjižnice trude se aktivno raditi na smanjenju digitalne nejednakosti i probuditi svijest o toj ulozi, prije svega kod donositelja odluka i financijera. Istraživanjem u sklopu ovog rada željelo se prikazati koliko je u Hrvatskoj zastupljen pojam digitalne nejednakosti, odnosno točnije, kakva je uloga narodnih knjižnica u prevladavanju digitalne nejednakosti. Rezultati istraživanja pokazali su da narodne knjižnice u Hrvatskoj rade na smanjenju digitalne nejednakosti, u okviru svojih mogućnosti i sredina u kojima djeluju, ponajviše programima i uslugama. Djelatnici su svijesni uloge svojih ustanova, dok još ima puno prostora za rad i napredak u stvaranju svijesti kod korisnika i donositelja odluka na nacionalnoj i lokalnoj razini. Također, prema rezultatima, nameće se potreba za donošenjem strategije na nacionalnoj razini, kojom bi se točno definirala uloga narodnih knjižnica u napretku digitalnog društva, kao i potreba za isticanjem pojma digitalne nejednakosti u službenim knjižničnim i državnim dokumentima.Digitalna nejednakost jedan je od najvećih problema suvremenog društva. Nastala uslijed ubrzanog razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije krajem 20. stoljeća, podigla je problem socijalne nejednakosti na novu razinu i donijela nove izazove s kojima se pojedinci susreću u svakodnevnom životu. Iako se u počecima digitalna nejednakost gledala isključivo kao problem pristupa tehnologijama, danas ona podrazumijeva i nejednakost u motivaciji, digitalnim vještinama i korištenju novih tehnologija. Kako se radi o kompleksnom problemu, ne postoji samo jedan način kako pristupiti njezinom smanjenju. Toga su svijesne narodne knjižnice pa se brzo nakon njezine pojave, na temelju svoje opće misije omogućavanja pristupa znanju svima, pokazuju kao idealne ustanove za taj zadatak. Svojim programima i uslugama, kao i osluškivanjem zajednice i nastojanjima da se približe korisnicima na različite načine, narodne knjižnice trude se aktivno raditi na smanjenju digitalne nejednakosti i probuditi svijest o toj ulozi, prije svega kod donositelja odluka i financijera. Istraživanjem u sklopu ovog rada željelo se prikazati koliko je u Hrvatskoj zastupljen pojam digitalne nejednakosti, odnosno točnije, kakva je uloga narodnih knjižnica u prevladavanju digitalne nejednakosti. Rezultati istraživanja pokazali su da narodne knjižnice u Hrvatskoj rade na smanjenju digitalne nejednakosti, u okviru svojih mogućnosti i sredina u kojima djeluju, ponajviše programima i uslugama. Djelatnici su svijesni uloge svojih ustanova, dok još ima puno prostora za rad i napredak u stvaranju svijesti kod korisnika i donositelja odluka na nacionalnoj i lokalnoj razini. Također, prema rezultatima, nameće se potreba za donošenjem strategije na nacionalnoj razini, kojom bi se točno definirala uloga narodnih knjižnica u napretku digitalnog društva, kao i potreba za isticanjem pojma digitalne nejednakosti u službenim knjižničnim i državnim dokumentima. |
| Abstract (english) | The digital divide is one of the greatest problems of contemporary society. Born in the context of a fast-paced development of information and communication technologies, it raised the problem of social divide to the next level and brought new challenges that individuals are facing in everyday life. Although in its beginnings digital divide was considered to be exclusively the issue of access to technologies, today it also encompasses a divide in motivation, digital skills, and the use of new technologies. Being a very complex problem, there is not only one way in approaching its decrease. Public libraries are aware of this multidimensionality and, accordingly, based on their general mission of providing access to knowledge to everyone, they proved themselves to be the ideal institutions for the task of bridging the digital divide. With their programs and services, as well as listening to the community and efforts in approaching the patrons in different ways, public libraries are trying their best to bridge the digital divide and raise the awareness of their role, starting with policymakers and stakeholders. The goal of this research was to explore the digital divide issue in Croatia, or more specifically, the role of public libraries in Croatia in bridging the digital divide. The results showed that public libraries in Croatia, respecting their capabilities and the context of their communities, are actively working towards bridging the digital divide, mostly through their programs and services. Librarians are aware of the role of the libraries, but as far as patrons and local and national policymakers are concerned, there is a lot of place for improvement, since the traditional perception of public libraries is still greatly present in Croatia. Furthermore, there are indications of the need for creating the strategy on a national level, which would define the role of the public libraries in digital society progress, as well as the need for incorporating the term 'digital divide' into the official library and state documents. |
