Svaka je tjelesna aktivnost put k unaprjeđenju zdravlja. Osim toga, kada je čovjek tjelesni aktivan, osjeća se opuštenije, zadovoljnije i razvija još niz pozitivnih psiholoških, ali i morfoloških osobina. Uz to, poboljšava svoje motoričke i funkcionalne sposobnosti. Osobito je to bitno kod djece jer je dječji organizam najspremniji za razvoj mnogih obilježja. Djeca se mogu samostalno baviti nekom kineziološkom aktivnošću ili mogu biti uključena u neki oblik organiziranih izvanškolskih aktivnosti. Pitanje je koliko je njih zaista uključeno u te organizirane izvanškolske kineziološke aktivnosti i jesu li dovoljno upoznata s važnostima bavljenja sportom. Provedeno je istraživanje kojemu je primarni cilj bilo utvrditi koliko su učenici trećih i četvrtih razreda osnovnih škola Cavtat, Gruda i Župa dubrovačka uključeni u izvanškolske kineziološke aktivnosti te postoji li razlika u pohađanju izvanškolskih kinezioloških aktivnosti s obzirom na spol djeteta i s obzirom na status uhranjenosti. Pomoću anonimne online ankete prikupljeni su odgovori 191 roditelja učenika navedenih škola, a rezultati su pokazali da je čak 80% ukupnog broja ispitanih roditelja odgovorilo kako je njihovo dijete uključeno u takav oblik aktivnosti, a vidljivo je i kako nema razlike u pohađanju aktivnosti s obzirom na spol djeteta. I dječaci i djevojčice podjednako su uključeni u ove aktivnosti. Međutim, i dalje postoji stereotipna kategorizacija sportova s obzirom na spol djeteta. Dok dječaci uglavnom treniraju nogomet, djevojčice češće pohađaju ples i odbojku. Iako su uključeni u različite sportove, i jednima i drugima glavni je cilj pohađanja tih aktivnosti unaprjeđenje zdravlja. Zbog toga je mali broj pretile djece, a i ne postoji značajna razlika u pohađanju aktivnosti s obzirom na status uhranjenosti. Djeca koja pohađaju izvanškolske kineziološke aktivnosti imaju podjednak status uhranjenosti kao i djeca koja nisu uključena u te aktivnosti. Roditelji su ti koji uče djecu o dobrobitima sporta s obzirom na to da o sportu, većina njih, ima pozitivne stavove. Zbog toga se njihova mišljenja ne smatraju glavnim razlogom djetetova nepohađanja aktivnosti. Djeca koja ne pohađaju izvanškolske kineziološke aktivnosti uglavnom su nezainteresirana ili im problem predstavlja udaljenost od kuće do mjesta održavanja te aktivnosti. Tada slobodno vrijeme najčešće troše na odmor i igru na otvorenom, a nije rijetko ni korištenje TV-a, mobitela i slično.