| Abstract | Polazeći od činjenice upisivanja regionalne književne poetike u nacionalnu, u kontekstu književno-teorijskih promišljanja o postojanje regionalnih poetika (Ivon, Vrcić-Mataija 2019) koje pridonose raznolikosti unutar kanona hrvatske dječje književnosti, u radu se kroz prizmu književnog regionalizma (Brešić 2004), interpretira dio književnog opusa Mirka Ćurića, hrvatskog književnika rodom iz Đakova. Analizom je obuhvaćeno dvadeset slikovnica širokog raspona zavičajnih tema s karakterističnom tipologijom (bajke o mladoženji-životinji, inačice svjetski poznatih bajki zaodjevene zavičajnim literarno-likovnim ruhom i bajke s fantastičnim likovima protivnika i pomagača), od kojih je dio nastao interpoliranjem hrvatske pučke priče (Zalar 2014), s manjim ili većim književnim intervencijama. Koristeći se đakovačkom usmenom baštinom, sabranom 1936. (dr. Milena Papratović), kao ishodišnim književnim tekstom, Ćurićeve slikovnice zapravo su umjetničke ilustrirane knjige u užem smislu, nastale kao spoj bajkovito-pučkog narativnog i likovnog izričaja (ilustratori: Siniša Simon, Ivan Antolčić, Vjekoslav Vojo Radoičić, Andrea Bassi, Monika Vladisavljević, Manuela Vladić-Maštruko, Katarina Kuric, Patricija Drenjančević, Veronika Sinko, Petra Balekić, Gualtiero Mocenni i Simone Mocenni Beck). Dio su slikovnica književne obrade poznatih svjetskih bajki, zavičajno kontekstualizirane, dok ih je dio nastao prema književnom predlošku narodnih bajki koje je slavonski pisac Nikola Tordinac zapisao u Pečuhu skupljajući blago pečuških Hrvata čime je došlo do pomaka u prikazu književnog prostora koji nije referentni đakovački kraj. Kao prilog regionalnim temama, Ćurićeve slikovnice, dotičući se izravno ili rubno đakovačkog prostora, u povijesnom, etnološkom, književnom, jezičnom, likovnom i kulturološkom kontekstu, predstavljaju značajan prilog poetici zavičajnih slikovnica unutar slavonskog književnog modela. |
| Abstract (english) | Starting from the fact of inscribing regional literary poetics in the national one in the context of literary-theoretical reflections on the existence of regional poetics (Ivon, Vrcić-Mataija 2019) that contribute to differences within the canon of Croatian children's literature, the paper interprets through the prism of literary regionalism part of the literary work of Mirko Ćurić, Croatian writer, from Đakovo. The analysis included twenty picture books of a wide range of local themes with a characteristic typology (fairy tales about the groom-animal, versions of world-famous fairy tales dressed in native literary and artistic attire and fairy tales with fantastic characters of opponents and helpers), some of which were created by interpolating the Croatian folk tale (Zalar 2014), with smaller or larger literary interventions. Using Đakovo's oral heritage, collected in 1936 (Dr. Milena Papratović), as the original literary text, Ćurić's picture books are in fact artistic illustrated books in a narrower sense, created as a combination of fairy-tale-folk narrative and artistic expression (illustrators: Siniša Simon, Ivan Antolčić, Vjekoslav Vojo Radoičić, Andrea Bassi, Monika Vladisavljević, Manuela Vladić-Maštruko, Katarina Kuric, Patricija Drenjančević, Veronika Sinko, Petra Balekić, Gualtiero Mocenni i Simone Mocenni Beck). One part of the picture books are literary adaptations of world-famous fairy tales, natively contextualized, while some of them are based on the literary template of folk tales, which were written down by Slavonian writer Nikola Tordinac. He wrote them down in Pecs while collecting the heritage treasures of Pécs Croats. This led to a shift in the presentation of the literary space that is not the reference region of Đakovo. As a contribution to regional themes, Ćurić's picture books, touching directly or marginally on the Đakovo area, in the historical, ethnological, literary, linguistic, artistic and cultural context, represent a significant contribution to the poetics of native picture books within the Slavonian literary model. |
