| Abstract | Every country has its own model of economic diplomacy that corresponds or is adapted primarily to the level of economic development but also to the political system, legislation, cultural and civilizational heritage and tradition and the social model applied by the specific country. In accordance with the existing literature in the area of economic diplomacy and the practice exercised by countries, it may be asserted that there exist five standard models internationally recognized (unified model, partially unified model, the model of the third agency, competition model, abandonment model). Nevertheless, in practice many countries use a modified form of a certain model or a combination of several of them, which in consequence suits most appropriately characteristics and development level of each country.
In addition, it will be presented in this dissertation that the strategy of economic diplomacy recognized four different approaches, namely traditional, niche-focused, evolving and innovative. These differences are reflected in the way the country deals with external management of economy, which bodies manage different policies, the role played by stakeholders outside the state administration, which body is responsible for the export and trade promotion and foreign investments attraction etc.
Regardless of the model that particular country decided to adopt and apply, several key elements determine the success and efficiency of economic diplomacy. These are the following: the inclusion of more stakeholders in the creation and implementation of economic diplomacy, integration or alignment of the foreign affairs and foreign economic relations structure, greater accent on the increase of exports and foreign investment attraction as the two top priorities, quality regulatory and legislative framework necessary for the creation of much-wanted conditions when the promotion of export and trade and the attraction of foreign investments are at stake and last but not the least, highly efficient implementing measures.
It is the indisputable fact that in the globalised world and economy the importance of economic diplomacy is greater than ever before with the tendency of further growth, especially bearing in mind numerous and rapid changes on the geopolitical map of the world. The optimal way to determine the extent of economic diplomacy’s relevance and influence is by checking the effects that economic diplomacy has on the economy and the promotion of the state. In that way, it is possible to determine precisely whether economic diplomacy through the activities performed and services provided is really effective or better say whether and to what extent that proves to be beneficial for companies, i.e. the business community, and the country as a whole. With this aim in mind, the author has conducted a scientific research in the form of interviews with representatives of the diplomatic corps in Croatia, i.e. highly ranked diplomats, whose results will be presented here.
As far as the Republic of Croatia is concerned, it is more than clear that since the proclamation of independence, the above-mentioned global trend of ever greater role of economic diplomacy has not been followed, and thus the results achieved are not at a satisfactory level. Nevertheless, it should be acknowledged that the economic position of Croatia has improved in the last two years compared to how it was in the period from 2008 to 2016. Consequently, the question that is implied automatically is whether and to what extent have these results arrived owing it to economic diplomacy.
This doctoral dissertation will analyse Croatia's economic position in accordance with parameters that are important for economic diplomacy and also evaluate the existing national model or organizational structure of economic diplomacy. A key part of the doctoral dissertation with regard to the Republic of Croatia refers to the scientific research in the form of survey that was conducted by the author with recipients of the economic diplomacy services, i.e. representatives of the Croatian business community. Based on results obtained, it will become possible not only to present concrete conclusions and assessment of the economic diplomacy as a discipline but also to do that in relation to the existing Croatian model, its specific features and disadvantages. Finally, clear and concrete recommendations will be presented as regards the need for change and the necessity to introduce and apply a new model of economic diplomacy in the Republic of Croatia. |
| Abstract (croatian) | Svaka država ima vlastiti model gospodarske diplomacije koji odgovara odnosno prilagođen je primarno razini gospodarske razvijenosti ali isto tako i političkom sustavu, zakonodavstvu, kulturnom i civilizacijskom nasljeđu i tradiciji te socijalnom modelu koji pripadajuća zemlja primjenjuje. Sukladno postojećoj literaturi uvriježenoj u području gospodarske diplomacije te praksi koju pojedine države primjenjuju, može se slobodno ustvrditi kako postoji pet modela gospodarske diplomacije koji su međunarodno priznati (unificirani model, djelomično unificirani model, model treće agencije, model natjecanja, model prepuštanja) pri čemu je bitno istaknuti kako brojne države koriste modificirani oblik nekog od modela ili kombinaciju više njih što u konačnici najbolje odgovara specifičnostima i razvijenosti pojedinih zemalja.
Nadalje, u ovoj disertaciji bit će prezentirano kako strategije gospodarske diplomacije poznaju četiri pristupa: tradicionalni, sektorski usmjeren, razvojni te inovativni. Razlike među spomenutim modelima se očituju u načinu na koji države pristupaju vanjskom upravljanju gospodarstvom, koje institucije upravljaju različitim politikama, ulozi koju imaju dionici izvan sustava državne uprave, koje tijelo odnosno institucija je zadužena za promociju izvoza i trgovine te privlačenje inozemnih investicija i drugo.
Neovisno o modelu za koji se određena država odlučila, nekoliko ključnih elemenata određuju uspjeh gospodarske diplomacije. To su: uključivanje više dionika u kreiranje i implementaciju gospodarske diplomacije, integracija ili usklađivanje struktura za vanjske poslove i vanjske gospodarske odnose, veći naglasak na povećanju izvoza i privlačenju inozemnih investicija kao dva ključna prioriteta, kvalitetan regulatorni i zakonodavni okvir koji je neophodan za stvaranje željenih uvjeta koji će olakšati promicanje izvoza i trgovine te privlačenje investicija kao i veća učinkovitost provedbenih mjera.
Neosporna jest činjenica da je u globaliziranom svijetu i ekonomiji značaj gospodarske diplomacije veći nego ikad prije i to s tendencijom daljnjeg rasta imajući na umu brojne i brze promjene na geopolitičkoj karti svijeta. Optimalan način za utvrditi koliki je zapravo značaj i utjecaj gospodarske diplomacije jest kroz provjeru učinaka koje gospodarska diplomacija ima na gospodarstvo i promociju države. Na taj način moguće je precizno odrediti da li je gospodarska diplomacija putem aktivnosti koje poduzima i usluga koje pruža zaista djelotvorna odnosno da li i u kojoj mjeri korist od nje imaju tvrtke tj. poslovna zajednica a samim time i država. Upravo s tim ciljem autor je proveo znanstveno istraživanje u formi intervju-a s predstavnicima diplomatskog zbora u Hrvatskoj tj. visoko rangiranim diplomatima, a čiji rezultati će biti ovdje prezentirani.
Što se tiče Republike Hrvatske, više je nego jasno kako od proglašenja samostalnosti i neovisnosti nije niti približno praćen gore spomenuti globalni trend rasta uloge gospodarske diplomacije a samim time niti postignuti rezultati nisu na zadovoljavajućoj razini. Ipak, valja priznati kako je gospodarska slika u Republici Hrvatskoj u posljednje dvije godine ipak nešto bolja nego što je to bio slučaj u razdoblju od 2008. do 2016. godine. Shodno tome, pitanje koje se samo po sebi nameće jest da li je i koliko tim rezultatima doprinijela gospodarska diplomacija.
Ova doktorska disertacija analizirat će gospodarsku sliku Hrvatske prema parametrima značajnim za gospodarsku diplomaciju ali i ocijeniti postojeći nacionalni model odnosno organizacijsku strukturu gospodarske diplomacije. Ključni dio doktorske disertacije vezan uz Republiku Hrvatsku odnosi se na znanstveno istraživanje odnosno anketu koju je autor proveo među korisnicima usluga gospodarske diplomacije odnosno predstavnicima hrvatske poslovne zajednice, a temeljem čijih rezultata će biti moguće donijeti konkretne zaključke i ocjene kako o samoj gospodarskoj diplomaciji kao disciplini, tako i o postojećem hrvatskom modelu, njegovim značajkama i nedostacima. Na kraju, bit će iznesene jasne i konkretne preporuke glede potrebe za promjenama odnosno nužnosti uvođenja i primjene novog modela gospodarske diplomacije u Republici Hrvatskoj. |
