| Abstract | Cilj ovog istraživanja bio je, temeljem mišljenja nastavnika, ispitati suvremenu praksu vrednovanja obrazovnih postignuća u kontekstu visokog obrazovanja, usredotočujući se isključivo na procese praćenja, provjeravanja i ocjenjivanja studenata te davanja povratne informacije studentima. U istraživanju je obuhvaćena skupina ispitanika koja se sastojala od docenata odabranih odjela Sveučilišta u Zadru, koji su izrazili spremnost na sudjelovanje. Ukupno je bilo sedam ispitanika, a istraživanje je provedeno metodom dubokih intervjua u listopadu, akademske godine 2018./2019. na Sveučilištu u Zadru. Što se tiče definicije praćenja, provjeravanja i ocjenjivanja, nastavnici su se složili da se praćenje odnosi na praćenje svih studentovih aktivnosti tijekom semestra, praćenje dolazaka i aktivnosti na predavanjima; provjeravanje za njih znače zadaci koje student mora ispuniti kroz semestar (vježbe, zadaće, kolokviji i dr.), a koji ulaze u završnu ocjenu, a ocjenjivanje znači pridavanje završne brojčane ocjene njegovom znanju na kraju semestra. Ispitani nastavnici naveli su da je svrha povratne informacije unaprjeđenje rada studenta te da su povratne informacije važne kako bi studenti naučili konstruktivno koristiti pogreške. Kvalitetnom povratnom informacijom smatraju onu koja je redovita i ponuđena tijekom procesa učenja. Svjesni su da je davanje neposredne povratne informacije važno kako bi studenti osvijestili što znaju, a što ne znaju. Kao preporuke za unapređenje procesa vrednovanja studentskih postignuća nastavnici navode važnost komunikacije između nastavnika i studenata, ali i između nastavnika međusobno. Također, kako nekoliko nastavnika ističe, korisno bi bilo pohađanje tečajeva ili radionica u vezi vrednovanja, od strane nastavnika ali i studenata. Nedostatak vremena za praćenje i provjeravanje, odnosno ocjenjivanje svih zadaća, najveća je prepreka za kvalitetno provođenje vrednovanja studentskih postignuća, smatraju nastavnici. Ono na čemu još treba raditi je poticanje studentove aktivnije uloge u samom procesu vrednovanja, no, unatoč tome, vidljivo je da se događa prijelaz s testing kulture ka ocjenjivanju za kulturu učenja. |
| Abstract (english) | The aim of this research is to examine the current practice of evaluation of educational achievements in the context of higher education. The research is based on the views of lecturers, focusing exclusively on the process of monitoring, checking and evaluation of students and providing feedback. A group of respondents that was chosen for this study consists of lecturers from selected departments of the University of Zadar who expressed their willingness to participate. Altogether, there were seven respondents, and the survey was conducted using a method of an in-depth interview in October of 2018. Concerning the definition of monitoring, checking and evaluation, the lecturers agreed that monitoring refers to the monitoring of all students' activities during the semester and keeping track of their attendance and activity in lectures. Furthermore, checking implies to those tasks that students have to complete during a semester (exercises, assignments, colloquia) and evaluation refers to the assignment of the final grade to the student’s knowledge at the end of the semester. The lecturers agreed that the purpose of feedback is to improve student’s work in a way that would make them learn from their mistakes, that is, constructively. Quality feedback is considered to be regular and is often offered during the learning process. Lecturers are aware that giving immediate feedback is important for students in order for them to become aware of what they know and do not know. Regarding the recommendations for the improvement of the process of evaluating students’ achievement, the lecturers emphasize the importance of communication between lecturers and students, but also among lecturers as well. Also, as several lecturers point out, it would be beneficial to attend courses on evaluation by both lecturers and students. Lack of time for monitoring and checking or evaluating all tasks is the greatest obstacle to a good performance of evaluation of students’ achievement. What needs to be done is to encourage a more active role that students have in the evaluation process itself, but it is evident that transition from culture testing to assessment for learning culture is taking place. |
