U ovom radu predstavljeni su rezultati praćenja koncentracije CO2 u špiljskoj atmosferi u špiljama Manita peć i Modrič. Špilja Manita peć je turistički uređena špilja, koja se nalazi unutar Nacionalnog parka Paklenica, dok se špilja Modrič nalazi se nedaleko od naselja Rovanjska, te je zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode. Mjerenje koncentracije CO2 unutar navedenih špilja provedeno je u razdoblju od godine dana. Uz 13 redovnih mjesečnih mjerenja obavljena su dodatna mjerenja prije ulaska turističke grupe posjetitelja i nakon obilaska u obje špilje. Mjerenja koncentracije CO2 u Manitoj peći obavljena su na devet lokacija, dok su u špilji Modrič obavljena na osam lokacija. Za mjerenje koncentracije CO2 korišten je AZ 7755 prijenosni mjerač CO2 proizvođača AZ Instrument. Mjerenja u špilji Manita peć pokazala su sezonske varijacije koncentracije CO2 u špiljskom zraku pri čemu je zimski period obilježen minimalnim prostornim i vremenskim varijacijama. S obzirom da je špilja Manita peć jednostavna špilja s jednim dominantnim prostranim špiljskim kanalom bez bočnih odvojaka, tijekom zimskih mjeseci intenzivna ventilacija smanjuje koncentraciju CO2 na razinu vanjske atmosferske razine (325-464 ppm). Do početka ljetne sezone koncentracija CO2 se udvostručuje već u prvoj trećini špilje i ostaje više ili manje stabilna sve do kraja špilje. Tijekom ljetne sezone u špilji je dosegnut vrhunac posjetitelja tijekom srpnja i kolovoza (od 3000 do 3500 posjetitelja mjesečno), koji se podudara s prirodnim ljetnim povećanjem CO2 u špiljskom zraku (924-1387 ppm). Međutim, iako su povećane, koncentracije CO2 znatno su niže u odnosu na obližnju špilju Modrič, u kojoj zabilježene zimske CO2 vrijednosti variraju u rasponu od 350 do 2250 ppm. Kao što je pretpostavljeno, razlike u koncentraciji CO2 značajno se povećavaju s povećanjem udaljenosti od ulaza u špilju. Za razliku od Manite peći, špilja Modrič se sastoji od dva uža kanala s nekoliko relativno uskih prolaza, tako da unutrašnji dijelovi špilje nisu prozračeni, pa zabilježene zimske i ljetne CO2 vrijednosti najdubljeg dijela desnog kanala variraju između 1400 i 9400 ppm. Određeni antropogeni utjecaj na koncentraciju CO2 zabilježen je nakon većih turističkih skupina, ali je taj utjecaj zanemariv u odnosu na prirodno povišenje koncentracije CO2 tijekom ljetnih mjeseci zbog pojačane biološke aktivnosti u tlu.