Proces uspostave održivog i aktivnog civilnog društva koje djelotvorno i odgovorno sudjeluje u demokratskom sustavu upravljanja ključno je za tranzicijske zemlje. Nakon godina sukoba i političke neizvjesnosti, neovisni status Kosova predstavlja velike izazove. Krhko društvo Kosova suočava se s mnogim izazovima, a razvoj civilnog društva samo je jedan od njih. Problemi političke, društvene i gospodarske naravi zahtijevaju povećanje uloge civilnog društva. U slučaju Kosova, provedena su ograničena istraživanja o ulozi različitih građanskih organizacija u pogledu njihovog demokratskog sudjelovanja i utjecaja na razvoj politi čkog sustava. Djelovanje organizacija civilnog društva čiji je fokus politički aktivizam koji nastoji proširiti praksu građanstva i povećati zahtjeve za pravom javnom raspravom i pokrivenost svih strana važnih pitanja - elemenata ključnih za funkcioniranje demokracije - otežava se ako se ne spriječi. Stoga, civilno društvo Kosova još nije u činkovit i utjecajan partner u donošenju javnih odluka. Korištenjem sveobuhvatnih kvalitativnih metoda istraživanja ova studija analizira ulogu civilnog društva za razvoj demokratskog sustava upravljanja na Kosovu postavljenim kao jedan od glavnih ciljeva međunarodne zajednice i institucija Kosova. Razvoj civilnog društva temeljito se analizira. Početkom devedesetih godina na Kosovu uspostavljeno je niz organizacija civilnog društva. U početku, osnovni cilj kosovskih Albanaca bio je ispuniti barem neke od svojih društvenih potreba kulture, obrazovanja i zajedničkog javnog života kroz civilno društvo i kao reakciju na izolaciju Albanaca iz javnog života uzrokovan iz srpeskog režima. Istovremeno, temelje albanskih političkih stranaka bile su međusobno povezane, ako ne i izravni nastavak nekih od tih civilnih udruga. S raspadom bivše Jugoslavije, te su se političke stranke razvile u nacionalni albanski pokret. To je bio početak razvoja ranog oblika civilnog društva koji se postupno organizirao unutar tzv. Civilnog Otpora osnivanjem paralelnih institucija Kosova. Slijedom toga, razdoblje pod srbijanskom okupacijom dovelo je do stvaranja skromnog civilnog društva. Nakon rata 1998-1999 pod Misije Ujedinjenih Naroda u Kosovskoj upravi (UNMIK), uspostavljen je ogroman broj malih nevladinih organizacija (NGO-a) i lokalnih medija. Imajući u vidu da je odnos civilnog društva i kosovskih institucija prošao kroz dvije vrlo različite faze razvoja, ova se studija usredotočuje na predratnu situaciju pod Miloševićevim režimom i poslijeratnom razdoblju pod međunarodnom upravom i izgradnji demokratskog upravljanja u Nezavisno Kosovo. Kao što ćemo vidjeti, razvoj civilnog društva bio je snažno pogođen represijom srbijanskog režima od 1989 do 1999 i radikalnom promjenom okolnosti pod UNMIK upravu koja je pratila rat 1999. godine. Međutim, nakon proglašenja neovisnosti civilno društvo se smatra važnim faktorom kako bi ispunio različite uloge, dok se gospodarske i političke institucije Kosova zrele; od služenja kao 'watchdog' do davanje uloga na javnim politikama. Ova će studija istražiti proces razvitka civilnog društva na Kosovu, od dana njihovog nastanka, kroz složene političke situacije devedesetih, do njihovih potencijalnih uloga i doprinosa za razvoj demokratskog sustava upravljanja na Kosovu. Studija je podijeljena u šest poglavlja, a na kraju slijedi glavni zaključak U prvom ću se poglavlju usredotočiti na različita značenja i potencijalne definicije civilnog društva, kao i na razne postoje će diskurse civilnog društva, dok će se u drugom poglavlju uvesti kratka povijest Kosova. U trećem poglavlju opisat ću povijesne korijene razvoja civilnog društva na Kosovu prije rata 1999. godine. Uključivat će razdoblje pod komunističkom Jugoslavijom i godine represije pod Miloševićevim režimom. Glavni fokus četvrtog poglavlja bit će proces uspostave i razvoja nevladinog sektora u sklopu civilnog društva, pod upravom UNMIK-a i na Kosovu. Razlog zašto je razvitak sektora nevladinih organizacija biti posebno elaborilan je da ovaj sektor predstavlja onaj dio civilnog društva na Kosovu koji je najviše primio podrsku iz međunarodnih agencija usmjerene na razvoj civilnog društva, a financiranje donatora posebno je bio usmjereno na nevladine organizacije. Slijedom toga, nevladine udruge bile su vrlo relevantne za politi čke agende međunarodnih donatora, a pojam "nevladina organizacija" postala je tako prevladavajuća da je na Kosovu, kao i u mnogim drugim postsocijalističkim kontekstima, gotovo zamjenjiv s pojmom civilnog društva. U petom poglavlju analizirat će se uloga i doprinos odgajatelja i vjerskih vođa u njihovim sposobnostima kao predstavnici civilnog društva. Ovo je važno uzevši u obzir da organizacije civilnog društva (CSO) predstavljaju više od nevladine udruge (osobito u usporedbi sa zapadnim vrstama nevladinih organizacija koje su uveliko podržale mnogi međunarodni donatori na Kosovu), kao što su organizacije civilnog društva među ostalima CBO ( community based-organizacija u zajednici ), sindikate, saveze, obiteljske udruge, obrazovne organizacije, vjerske zajednice itd. Neuspjeh demokratizacije na Kosovu među ostalim razlozima može se pripisati sustavu obrazovanja s puno kontradikcija gdje prevladava snaga etničkog identiteta. Tijekom procesa obrazovanja i informiranja nastavnici mogu dati značajan doprinos stvaranju identiteta među kosovskim Albancima i Srbima na temelju koncepta državljanstva, dok vjerske vođe mogu djelovati kao posrednici i moderatori u svojim zajednicama i uključiti se u svoje napore za poticanje demokracije. Završit ću peto poglavlje analizirajući da li je moguće omekšavanje autoritarnih tendencija nekih od važnih islamskih vjerskih vođa i aktera na Kosovu kroz mogućnosti njihove konvergencije među civilnim društvom ispitivanjem u kojoj mjeri su kosovski islamske vjerske vođe uključeni u svoje napore za poticanje demokratije. Poglavlje šest će ponuditi sintezu analiza o razvoju civilnog društva prije i poslije rata na Kosovu ukazujući na izazove koje predstavnici civilnog društva moraju prevladati kako bi značajno pridonijeli razvoju demokratskog društva. Zaključit ću naglasivši važnost uspostave održivog civilnog društva koje bi moglo igrati pozitivnu ulogu i utjecaj na utvrđivanje parametara i kvalitete upravljanja na Kosovu i rizika koje mogu predstavljati kada odluče ne postati snage za demokratiju. Studija zaključuje koliko je važna uloga i angažman civilnog društva kao jednog od ključnih faktora koji utječe na razvoj demokratskog sustava upravljanja pomažući u izgradnji državnih kapaciteta i povećanju uloge aktivnih građana u javnom odlu čivanju. Postoji mnogo načina, instrumenata i mehanizama koje civilno društvo i kosovske institucije mogu koristiti kako bi mogli dati značajan doprinos razvoju demokratskog sustava upravljanja na Kosovu. Potrebna su konkretna poboljšanja u mnogim područjima, počevši od: provedbe zakona, poboljšanja suradnje između institucija i civilnog društva, jasnije orijentacije donatorskih politika, financijske održivosti, aktivniju ulogu nevladinih organizacija u procesu integracije u EU i unapređenje kapaciteta civilnog društva. U bliskoj budu ćnosti, sva ta poboljšanja uz paralelni progres demokratske kulture kosovskog društva, mogu pozitivno utjecati na rast civilnog društva kako bi postali važan faktor koji bih dao doprinos razvoju demokratskog sustava upravljanja na Kosovu. U tom kontekstu, kako bi se dao konkretan i jasan odgovor na hipotezu u ovoj studiji, kosovske institucije i predstavnici civilnog društva bi trebalo da se intenzivno bave svim gore navedenim pitanjima. To bi mogao biti tzv proces "ponovnog rađanja" civilnog društva na Kosovu. Demokratija je proces i trebat će neko vrijeme za civilno društvo Kosova, a posebno za organizacije civilnog društva da razviju svoj politički aktivizam. Međutim, da bi razumjeli društveno-političke promjene u "New-Born" Kosovu, neophodno je da se civilno društvo uzme u obzir kako bi se odgovorilo na mnoga etička pitanja vezana za političku i institucionalnu praksu na Kosovu. Predstavnici civilnog društva koji dolaze iz nevladinog sektora ili većih organizacija civilnog društva, bilo odgajatelja ili vjerskih vođa, trebaju biti svjesni koliko mogu pomoći Kosovu u ovim krhkim političkim okolnostima i koje rizike mogu predstavljati kada odluče ne postati snaga za demokraciju. Iako to može biti previše idealistično, ako ne i utopijsko, samo kada se shvate ove uloge, nove generacije nevladinih organizacija Kosova shvaćaju će državu kao svojeg zaštitnika, a politički čelnici će vidjeti predstavnike civilnog društva kao svoje pristaše, a ne kao prijetnju za sebe, tek tada će se stvarno živopno civilno društvo moći razvijati i podržavati demokratski sustav upravljanja na Kosovu. Ovo je fantazija kreativnog, fluidnog i slobodnog civilnog društva. To je koncept civilnog društva koji nije negativno definiran kao suprotnost državi, ali pozitivno, u kontekstu ideja i praksi kroz koje se uspostavlja suradnja i povjerenje između državnih institucija i civilnog društva, čime se pridonosi razvoju doista demokratskog sustava upravljanja postajući "postmoderni" lijek za kosovsko društvo.