| Abstract | Trenutno dominantne pristupe razumijevanju i liječenju hipohondrije predstavljaju kognitivno-bihevioralni modeli koji u središte stavljaju disfunkcionalna vjerovanja o zdravlju. U objašnjenjima somatizacije također se stavlja naglasak na kognitivne čimbenike, ali njen odnos sa disfunkcionalnim vjerovanjima o zdravlju još nije u potpunosti jasan. Hipohondrija i somatizacija međusobno su ovisni fenomeni, te je potrebno razjasniti mehanizme koji vode od početne percepcije somatskih simptoma do razvoja hipohondrijskih strahova, uvjerenja i ponašanja. Uz provjeru faktorske strukture mjera samoprocjene hipohondrije i disfunkcionalnih zdravstvenih uvjerenja adaptiranih na hrvatski jezik; preciznije, Skale stavova prema bolesti (Kellner, 1986) i Skale simptoma i ishoda (Marcus, 1999), cilj ovog istraživanja bio je ispitati prirodu odnosa hipohondrije, somatizacije, anksioznosti i disfunkcionalnih vjerovanja o zdravlju, ispitati doprinos navedenih varijabli cjelokupnom psihičkom zdravlju te utvrditi ulogu disfunkcionalnih zdravstvenih uvjerenja u odnosu između somatizacije i hipohondrije. Razine svih proučavanih konstrukata utvrđene su mjerama samoprocjene, pri čemu je uzorak sačinjavao 391 sudionik mlađe odrasle dobi. Potvrđena je pretpostavljena četverofaktorska struktura Skale stavova prema bolesti, kao i pretpostavljena dvofaktorska struktura Skale simptoma i ishoda. U objašnjenju opće hipohondrije značajan doprinos ostvarili su anksioznost, somatizacija te disfunkcionalna zdravstvena uvjerenja koja se odnose na procjene vjerojatnosti katastrofalnih ishoda. Kao značajni prediktori somatizacije utvrđeni su anksioznost i dimenzije hipohondrije koje se odnose na strah od bolesti, boli i smrti, učinke simptoma te uvjerenje o bolesti. Pojedinci s višim razinama anksioznosti te višim razinama somatizacije, kao i oni koji su davali više procjene vjerojatnosti katastrofalnih ishoda, ujedno i izražavaju više razine opće hipohondrije, dok su anksiozniji pojedinci te oni s izraženijim strahom od bolesti, boli i smrti, učincima simptoma te uvjerenjem o bolesti skloniji učestalijim somatskim simptomima. Konačno, lošije psihičko zdravlje imaju pojedinci s izraženijim anksioznim osjećajima te višim razinama uvjerenja o bolesti. Ispitivanjem medijatorske uloge disfunkcionalnih zdravstvenih uvjerenja u odnosu između somatizacije i hipohondrije utvrđeno je da model djelomične medijacije bolje pristaje podacima od modela potpune medijacije. Pojedinci koji doživljavaju učestalije somatske simptome skloniji su višim procjenama vjerojatnosti obolijevanja od teških bolesti, pri čemu te više procjene vjerojatnosti obolijevanja od teških bolesti ujedno doprinose višim razinama hipohondrije. Međutim, neovisno o disfunkcionalnim zdravstvenim uvjerenjima, osobe sklonije somatizaciji imaju i više razine hipohondrije. |
| Abstract (english) | Currently dominant approaches to understanding and treating hypochondriasis are cognitivebihevioral models which put concept of dysfunctional health beliefs in the center. Explanations of somatization also emphasize importance of cognitive factors, but its relationship with dysfunctional health beliefs is not yet entirely clear. Hypochondriasis and somatization are mutually independent phenomena, and it is necessary to clarify the mechanisms which lead from the initial perception of somatic symptoms to the development of hypochondrial fears, beliefs and behaviors. In addition to checking the factor structure of self-assessment measures of hypochondriasis and dysfunctional health beliefs adapted on Croatian; precisely, Illness Attitude Scales (Kellner, 1986) and Symptoms and Outcomes Scale (Marcus, 1999), the aim od this study was to examine the nature of the relationship between hypochondriasis, somatization, anxiety and dysfunctional health beliefs, examine the contribution of these variables to overall mental health and determine the role of dysfunctional health beliefs in a relationship between somatization and hypochondriasis. Levels of all studied constructs were determined by self-assessment measures, while sample consisted of 391 participiants in young adulthood. Assumed four-factor structure of Illness Attitudes Scales was confirmed, as well as two-factor structure of Symptoms and Outcomes Scale. In the explanation of general hypohondria, anxiety, somatization and dysfunctional health beliefs related to estimates of probability of catastrophic outcomes made significant contributions. Anxiety and dimensions of hypohondria related to fear of illness, pain and death, symptom effects, and disease conviction have been identified as significant predictors of somatization. Individuals with higher levels of anxiety and higher levels of somatization, as well as those who gave higher estimates of probability of catastrophic outcomes, at the same time express higher levels of general hypochondria, while more anxious individuals and those with more pronounced fear of disease, pain and death, effects of symptoms, and disease conviction are more prone to experiencing frequent somatic symptoms. Ultimately, individuals with more pronounced feelings of anxiety and higher levels of disease conviction had poorer mental health. In examining mediating role of dysfunctional health beliefs in the relationship between somatization and hypochondriasis, it was found that model of partial mediation better suits to data than model of full mediation. Individuals who experience more frequent somatic symptoms tend to give higher estimates of probability of serious illness, while those higher estimates of the probability of developing serious illness at the same time contribute to higher levels of hypochondriasis. However, independently of dysfunctional health beliefs, individuals more prone to somatization have higher levels of hypochondriasis. |
