Dragutin Tadijanović je jedan od najznačajnijih pjesnika dvadesetog stoljeća (1905. – 2007.). Napisao je oko dvadesetak zbirki pjesama i priredio nekoliko vlastitih sabranih i izabranih djela. Pjesnik je koji se za života nije okretao niti jednoj književnoj struji, već je odlučio utirati novi put u hrvatskom pjesništvu čime se osobito istakao kao pjesnik zavičajne tematike i motivike. Govoreći o svakodnevnim temama života unutar svojega zavičaja čitatelju stvara čistu sliku seoske atmosfere djetinjstva provedenoga u rodnome Rastušju. Za njega je karakteristično to što svaka svakodnevna pojava ili seoska slika koju opjevava prelazi u čarobnu atmosferu i postaje poseban doživljaj i jedinstven osjećaj. U njegovoj zavičajnoj poetici ističu se određene teme i motivi koji njegovu poeziju čine posebnom. Od tema se najviše ističe tema povratka djetinjstvu i mladim danima u rodnom selu. Budući da se rano otuđio od svojega zavičaja tema prolaznosti također je karakteristična za njegovo zavičajno pjesništvo. Oni idilični dani provedeni u selu su prošli, ali zavičaj uvijek živi u njegovom srcu. Zavičaj povezuje i sa temom ljubavi i smrti. Ritam, ton pjesme i slike pejzaža su drugačije ovisno o kojoj je temi riječ. Manje značajna tema je i religiozna tema koja provire iz prikazivanja kršćanskog načina života unutar svoje obitelji. Kao zadnju temu Tadijanović koristi temu odnosa sela i grada gdje je grad uvijek prikazan u negativnom kontekstu nasuprot idiličnog sela. Unutar spomenutih tema ističu se i pojedini motivi koji se međusobno isprepliću i tako postaju karakteristični upravo za Tadijanovića. Veliki motiv njegova pjesništva je motiv obitelji koja mu je uvijek predstavljala glavno uporište u životu i čvrst oslonac, a prisjećajući se pojedinih trenutaka provedenih u Rastušju koristi pejzažne motive hrastove šume, neba koje mu uvijek predstavlja veliku zagonetku, visokog žutog žita, a s njime i žutog sunca koje sja nad oranicama i motive dozrelog ili s druge strane uvenulog vinograda. Ovisno o tome koji osjećaj Tadijanović u svojim pjesmama želi prenijeti čitatelju teme će biti drugačije, a motivi će uvijek ostati isti samo će se prilagođavati temi ili osjećaju o kojemu je riječ.