Rad se bavi antagoniziranjem aktera i publike oko uloge i rada riječkog HNK „Ivan pl.Zajc“ u razdoblju od 2014.-2016., kada nova uprava započinje s politikom kazališta koja ima sva obilježja političkog i postdramskog kazališta. Antagoniziranje se odvijalo na tri razine koje se u radu istražuju: političkoj, estetskoj i religijskoj, dovodeći do različitih društvenih implikacija na lokalnoj i nacionalnoj razini. Kako bi se došlo do određivanja razina sukoba i razumijevanja razloga zbog kojih je sukob bio simptomatičan za pojave u širem društvenom kontekstu, u istraživanju se koristi abduktivna istraživačka strategija. Obavljeno je devet polustrukturiranih intervjua s akterima kazališta, odnosno kazalištarcima koji na različite načine sudjeluju u proizvodnji i izvedbi predstava te s ljudima koji su javno izražavali svoj stav o radu kazališta. Također su održane dvije fokus grupe s građanima koji su gledali i koji nisu gledali predstave. Nalazi pokazuju da se riječko kazalište kritički pozicioniralo prema široj društvenoj stvarnosti i nije se bavilo isključivo kritikom etablirane politike pri čemu je koristilo različite strategije postdramskog kazališta (npr. provokacija) te izazivalo sukobe među akterima i publikom kazališta, ali isto tako i među građanima. Sukob oko korištenja vjerskih simbola u predstavi korespondirao je s nekim nalazima socioloških istraživanja kako je sekularizacija u Hrvatskoj na najnižoj razini. Što se posjećenosti predstava tiče, ona je bila selektivna, a najposjećenije su bile predstave koje su na scenu postavljale aktualne političke teme.