Ivan Raos 1965. objavljuje autobiografsku trilogiju pod nazivom „Vječno žalosni smijeh“. Trilogija obuhvaća Raosovo djetinjstvo u Medovu Docu, dječaštvo provedeno u sjemeništu te mladenaštvo u splitskom Getu. Riječ je o autobiografskoj trilogiji u kojoj miješanje realističkih i modernističkih elemenata pridonosi zanimljivosti djela. Trilogija prati razvoj lika, točnije Ivana Raosa, koji je u književnosti shvaćen kao pikaro. Interpretirajući „Vječno ţalosni smijeh“ pobliže smo se upoznali sa socijalnom slikom Imotske krajine, običajima, patrijarhalnim životom, usmenom narodnom književnosti, dječjom perspektivom.

Ivan Raos published an autobiographical trilogy entitled ‘’An Eternal Sorrowful Laughter’’ in 1965. The trilogy includes Raos’s childhood in Medov Dolac, his boyhood spent in a seminary and his adolescence in the Split ghetto. Moreover, a combination of realistic and modernist elements contribute to making the autobiographical trilogymore interesting. The trilogy follows the development of the main character, namely Ivan Raos, who is considered as a picaro in the literature. All in all, throughout the interpretation of ‘’An Eternal Sorrowful Laughter’’ a more apt social image of the region of Imotski and its customs, patriarchal lifestyle,oral folk literature and a children’s way of understanding is described.