Svijest o važnosti hrane za ljudsko zdravlje postoji još od antike. Prvi koji je svojim djelovanjem i naukom skrenuo pozornost na to bio je grčki liječnik Hipokrat (460.‒377. g. pr. Kr.), utemeljitelj znanstvene medicine. Kao pobornik liječenja prirodom, Hipokrat je neprestano isticao ulogu prehrane u tretiranju raznih bolesti. U Aforizmima, najpoznatijem i najprevođenijem antičkom medicinskom priručniku, jednu je knjigu posvetio svojim zapažanjima o ulozi hrane u prevenciji i liječenju bolesti, među kojima je zasigurno jedan od poznatijih iskaza „Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana”. Na Hipokratovo se učenje svojim radom nadovezao Klaudije Galen ili Galen iz Pergama (129.‒199. g.), kojim je rimska medicina dosegla svoj vrhunac. U njegovu se opusu također mogu naći spisi u kojima se obrađuje dijetetika. Cilj je ovog rada na temelju analize odabranih Hipokratovih i Galenovih dijetetskih spisa dati pregled korištenja hrane u liječenju ljudi u antičkoj medicini.